Sadržaj:

1. Zaštta okoliša
 -  Prostor Hrvatske pred klimatskim promjenama
 -  Ciljevi i mjere politike Zelene liste
 -  Prostorno planiranje
 -  Jadransko more i obala - kako ih sačuvati i razviti na održiv nacin
 -  Poljoprivreda
 -  Gospodarenje otpadom
 -  Gospodarenje vodom
 -  Zaštita životinja

2. Ljudska sigurnost, prava i solidarnost
 -  Ljudska prava
 -  Diskriminacija
 -  Korupcija
 -  Radna prava
 -  Politika Zelene liste za zaštitu i promicanje ljudskih prava
 -  Rodna ravnopravnost i prava žena
 -  Prava seksualnih manjina
 -  Obrazovanje za ljudska prava
 -  Zdravstvena politika
 -  Građanska participacija
 -  Izborni sistem
 -  Sigurnost

3.Održiv razvoj 
-  Predškolsko, primarno, srednje i visokoškolsko te cjeloživotno obrazovanje za društvo znanja
-  Obrazovanje za očuvanje i zaštitu okoliša
-  Poduzetništvo i održivi regionalni ekonomski razvoj
-  Energetika
-  Promet

Hrvatska je zemlja s relativno malom naseljenošcu, pa naše najvece bogatstvo i glavni resurs predstavlja upravo prostor. A taj prostor danas, a tako i u buducnosti, nudi veliku raznolikost oblika, klime i bioloških svojstava, pa ocuvanje tih prednosti mora biti glavni strateški cilj.
Gospodarenje prostorom na održiv nacin ne znaci odricanje od industrije i ostalih privrednih aktivnosti, no one se više ne mogu provoditi s današnjom nebrigom.

Iako je odavno prešla granicu elementarne nepogode, u Hrvatskoj ce se petnaestogodišnja latentna suša nastaviti i postupno pogoršavati. Ucestale krace i suhe zime bez smrzavice donose širenje svih vrsta nametnika i bolesti koje ih prate. To ce se odraziti i na stanje u stocarstvu i u javnom zdravstvu, te proizvodnji hrane uopce. Povecana opasnost nepredvidljivih izmjena suše i poplava ugrozit ce vecinu poljoprivrednog zemljišta. Kako nemamo ni kanala ni sveobuhvatnog sustava natapanja i odvodnje, mogli bismo izgubiti veci dio kultiviranog tla. U najpovoljnijem slucaju, obradivanjem znatno vecih površina negoli dosad, bit cemo sretni sa sasvim prosjecnim prinosima, ali necemo izbjeci neugodne posljedice po stanovništvo.

Unatoc neizbježnom zatopljenju, u Dalmaciji i Primorju moguca su tijekom sljedecih trideset godina i uzastopna duža zimska razdoblja s vrlo niskim temperaturama zbog prodora polarnog zraka uzrokovanog kaosom u uobicajenom gibanju ciklona. Anomalije i ekscesi sve su vjerojatniji upravo u ljetnim razdobljima, tijekom turisticke sezone.

Opasnost od poplava povecava i mogucnost raznošenja kemikalija unesenih u tlo intenzivnim umjetnim gnojenjem. Pod svaku cijenu treba izbjeci situaciju koja se dogodila Nizozemskoj gdje vec godinama svoje zatrovano tlo zatrpavaju zemljom iz Poljske...

Hitno treba investirati u sveobuhvatno istraživanje našeg podzemlja i zaštitu podzemnih voda, bez obzira na porijeklo investitora koji bi ih ugrozili.
Takoder, nedopustivo je da srednja Dalmacija i pored obilja solarne energije vodu zagrijava stotinama tisuca elektricnih bojlera, pa usred najsušeg dijela godine nemilosrdno troši vodu iz svih akumulacija, a posebno iz Peruce. Hitno treba uspostaviti kreditne i porezne olakšice za postavljanje solarnih kolektora po svim kucama, apartmanima i hotelima.
Ma kako skupo izgledalo, jeftinije je od posljedica koje cemo trpjeti kad cijele regije ostanu tjednima ili mjesecima bez struje - zbog suše. Istu tehniku treba primijeniti za zimsko zagrijavanje prostorija.
Unatoc svim bajkama o plinofikaciji Dalmacije, nitko ne zna kako napraviti najmanje 100.000 dimnjaka za plinske bojlere i kotlove – samo u gradu Splitu.
Danas se u cijeloj Europi ugraduju iskljucivo niskotemperaturni i kondenzacijski kotlovi (niska razina CO2, SO2, H2S, NOx) koji za normalan rad trebaju i specijalne dimnjake.
Stoga se procjenjuje da nam duž obale nedostaje gotovo milijun propisnih dimnjaka s kojima bi se grijanje prostorija i sanitarne vode prebacilo sa struje na plin. Ovi tehnicki detalji razotkrivaju neznanje državnih stratega koji investiraju u razdobljima stranackih mandata na vlasti. Dugorocno, nema nikakve strategije na dobrobit stanovništva.

Solarna energija nije privilegija priobalja. Primjeri iz unutrašnjosti potvrduju kako bismo mnoge manje gradove i naselja mogli pretvoriti u gotovo samodovoljne proizvodace struje iz fotonaponskih panela - prema portugalskom modelu ili pak na nacin Burgenlanda (Gradišca) u Austriji. Zapreka je u zakonodavstvu koje otežava - pa onda i ne stimulira - individualnu proizvodnju struje i prodaju viškova (kao npr. u Njemackoj).

U Zagorju, Moslavini, Slavoniji i na Kordunu treba hitno ispitati sva termalna vrela s vodom bez sumpora i minerala, kako bi se dubinskim sondama osigurala proizvodnja struje u parnim turbinama (bez onecišcenja zraka i CO2) te zagrijavanje potrošne vode i prostorija.
Sa svega 4,5 milijuna stanovnika imamo prednost pred mnogima, pa optimalnom kombinacijom tehnike i raspoloživih izvora možemo drasticno smanjiti trajnu ovisnost o svjetskim gospodarima goriva i buduce opasnosti glede nestašica pitke vode. Da bismo u tome uspjeli, potrebno je razbiti spregu vlade, monopolista i ostalih uvoznika energenata. Oni se medusobno hrane sigurnim položajem i prihodima od trošarina.

Treba nam strategija uzgoja istih vrsta na razlicitim podrucjima, kako bismo gubitke zbog nepogoda u jednom kraju mogli ublažiti proizvodima iz drugih podrucja. To samo potvrduje koliko su nam važne tradicionalne ili autohtone sorte sa skromnijim, ali dugorocno pouzdanim prinosima, a koliko nam može naštetiti uvodenje jednoobrazniih GMO-usjeva.
Umjesto sumanutog i rastrošnog graditeljstva koje proždire prostor, treba nam zaokret u arhitekturi, materijalima i graditeljskoj praksi... Niskoenergetske kuce nude ekonomicno funkcioniranje tijekom vrucih ljeta i hladnih (ili toplih) zima.

Prilagodba klimatskim promjenama mogla bi se iskoristiti za otvaranje potpuno novih privrednih grana u podrucju najnovijih tehnologija za energetiku, nove klimatske uvjete i ocuvanje okoliša. U skoroj buducnosti to ce biti najtraženiji proizvodi u svijetu.
Hrvatska ima relativno ocuvan prostor s kojega može ponuditi upravo proizvode koji su posvuda u svijetu najugroženiji.

Treba nam znanje i proaktivno upravljanja rizicima. Trebamo nove planove za prilagodbu. U tom podrucju imamo ogromne mogucnosti koje su sve dosadašnje vlade zanemarivale.

Sadašnje stanje:
Deklarirani cilj Strategije i Programa prostornog uredenja RH je stvaranje uvjeta za održivi razvoj, tj. razvoj i napredovanje kvalitete života uz maksimalnu zaštitu prirodnog i kulturnog nasljeda. Stvarna politika prostornog planiranja aktualne vlade davno se oprostila od ovog osnovnog i najvažnijeg nacela i ne vodi racuna o održivom korištenju prirodnih resursa, a još manje o potrebama i dobrobiti gradana.
Decentralizacija odlucivanja o korištenju prostora omogucuje da mjesta odlucivanja budu blizu samim lokalnim zajednicama, ali u mnogim sredinama ne osigurava dovoljan kapacitet za donošenje kvalitetnih planova. Uslijed usitnjenosti velikog broja jedinica lokalne samouprave u mnogima od njih nije moguca ni elementarna lokalna samoodrživost, a pogotovo ne pluralisticka protuteža lokalnoj dominaciji partikularnih interesa, koja nalazi svoj izraz i u prostornim planovima.
Unatoc ocitoj složenosti prostornog planiranja, u Hrvatskoj ne postoji institucija koja znanstveno obraduje tu problematiku.

Novi prostorni planovi nisu raskrstili sa zastarjelom i konzervativnom prostornom politikom ciji su ciljevi bili industrijalizacija i masovni turizam, a posljedice su zapuštena sela i polja, te obalni krajolik upropašten industrijskim postrojenjima i megalomanskim hotelskim kompleksima. Na to se posljednjih godina nadovezuje pogodovanje privatnim investitorima i dozvoljava aktiviranje 700 km obale u prenamjenu (cesto naknadnu).
Tisuce hektara poljoprivrednog i šumskog zemljišta postaju turisticke zone i golf igrališta, što vodi u izgradnju velikog broja apartmana i degradaciju krajolika, uz vrlo niske javne prihode i mali broj radnih mjesta.

U gradovima se takoder ne štiti javni prostor,koji se sve cešce komercijalizira. Povijesne jezgre i podrucja vrijedne kulturne i ambijentalne baštine ne štite se od komercijalne izgradnje. Štoviše, sredstva poreznih obveznika koriste se za infrastrukturno uredenje koji ce pogodovati privatnim profitnim investicijama.

Naš cilj:
Zaštita prostora kao jednog od najdragocjenijih resursa za razvoj i napredovanje kvalitete života, te ocuvanje i zaštita prirodne i kulturne baštine.
Cilj nam je prije ulaska u EU uspostaviti i dosljedno provoditi mehanizme zaštite tih vrednota od iskorištavanja, degradacije i iscrpljivanja u privatne profitne svrhe. Prostorno uredenje strategijski treba biti u funkciji ocuvanja i/ili obnove autenticnog ambijenta, nezagadenih resursa ekološke poljoprivrede, pitke vode i ostalih uvjeta koji osiguravaju ne samo kvalitetu života, nego i razvojnu prednost u odnosu na zemlje koje je ekonomski usmjeren razvoj doveo do zagušenja prostora i zagadenja prirode.

Konkretne mjere:
Zelena lista zato se zalaže za osnivanje neovisnog znanstvenog instituta za istraživanje i proucavanje problema prostora. Njegov se rad treba zasnivati na nacelu autonomije akademskih institucija, kako bi se osigurale objektivne spoznaje i sloboda od partikularnih ekonomskih i politickih interesa. Institut nece biti planski servis (takve institucije vec postoje), nego ce na interdisciplinarnoj osnovi stvarati podloge za konkretne planske odluke.
Interdisciplinarni pristup ce osigurati da se u obzir uzmu sve bitne sastavnice upotrebe prostora: ekonomska (proizvodnja, usluge, promet, energetika), ekološka (dugorocno održiva rješenja zaštite i ocuvanja prirodnih resursa, bioraznolikosti i ekološke ravnoteže), kulturna (ocuvanje ambijentalne i kulturno-povijesne baštine, prostor za kreativne intervencije) i socijalna (solidarno ispravljanje razvojnih nejednakosti medu regijama).

Zelena lista zalaže se za reformu prostornog planiranja na nacin da ce podržati uvodenje zakonske obaveze izrade i provedbe Strategije održivog razvoja i Plana razvoja podrucja (opcine, županije, regije).
Najrelevantniji kriteriji kod njihove izrade bit ce cuvanje i optimalno iskorištenje prirodnih resursa, ambijentalnih vrijednosti i kulturne baštine. Podržat cemo zakonske kriterije koji ce odredivati ogranicenja industrijskih, turistickih, energetskih, poljoprivrednih i prometnih, te - do dovršenja demilitarizacije prostora - i vojnih investicija. Ovi razvojni dokumenti cinit ce nezaobilaznu osnovu za izradu prostornih planova, a svaka izmjena, povecanje i otvaranje novih zona moguce je samo ako je u skladu s ovim dokumentima.

Za otvaranje novih i širenje postojecih zona krupne turisticke, industrijske, energetske ili prometne izgradnje, koja je od presudnog znacaja za prirodno i kulturno-povijesno nasljede i znatno utjece na socijalno-demografske promjene, bit ce obvezna izrada studije utjecaja na okoliš.

U ocuvanju lokalnih prostornih vrijednosti nije prihvatljiva diskriminacija prema porijeklu investitora, vlasnika i nositelja projekata. Važno je sprijeciti da domace stanovništvo zbog siromaštva mora prodati svoju imovinu ispod stvarne vrijednosti. Djelatnosti poput ocuvanja i obnove tradicionalne gradnje, obrta, metoda uzgoja itd. poticat ce se povoljnim kreditima, te savjetodavnim službama za ocuvanje vrijednosti prostora.

Sadašnje stanje:
Prostor obale, otoka i akvatorija Jadranskog mora predstavlja najvredniji, a ujedno i najosjetljiviji dio hrvatskog prostora. Na tom prostoru živi oko 1,5 milijuna stanovnika, koji svoju životnu sudbinu vežu uz turizam, ribarstvo, brodarstvo, poljoprivredu, i uz neke industrije koje su tokom godina iznikle u priobalnim gradovima poput Rijeke, Splita, Zadra ili Šibenika. To je prostor jedinstvenih prirodnih ljepota i raznolikosti, ali i prostor najbogatiji kulturnom baštinom od prethistorije, grckih i rimskih vremena, srednjega vijeka i renesanse. U 45 godina socijalisticke vladavine u vecim gradskim centrima, kao što su Pula, Rijeka, Zadar, Šibenik, Split i Ploce, i oko njih, izgradena su velika postrojenja baznih industrija poput luka, brodogradilišta, rafinerija, željezara, tvornica aluminija, cementara i sl. koja, s izuzetkom luka i brodogradilišta, nimalo nisu „prirodno“ spadala u mediteranski okoliš i dotadašnji nacin života.
Ribarstvo i poljoprivredna proizvodnja tradicionalnih mediteranskih kultura poput voca, maslina, vinogradarstva i sl. nikad nije bila u fokusu socijalistickih vlasti, te je sustavno zanemarivana i vec tada bila osudena na izumiranje.

Teška industrija uzrokovala je kod stanovništva napuštanje ruralnog nacina života po otocima i lucicama, ostavljanje zemlje i odlazak u gradove, ali i iseljavanje. S nepromišljenom i neodrživom industrijalizacijom zapocela je i devastacija obale uz ozbiljno onecišcenje velikih dijelova jadranske obale i mora.
Šezdesetih godina socijalisticke vlasti su otvorile granice i pocele planski razvijati turizam, najcešce u njegovom najgorem obliku. Taj jeftini masovni turizam doživio je slom tijekom ratnih godina ‘91-’95. Istodobno, kao posljedica loše privatizacije, s izuzetkom rijecke regije, zamrli su i mnog pogoni teške-industrije.

U posljednjih desetak godina svjedoci smo masovne betonizacije i rasprodaje prostora priobalja i otoka, kao i gradnje apartmana i stanova za odmor pod firmom izgradnje turistickih kapaciteta, što je pretvorilo u opcu devastaciji prostora.
Poznati su i geostrateški planovi globalnih energetskih lobija (Družba Adria, LNG terminali) koji žele iskoristiti pogodnosti Jadrana, što bi moglo dodatno ugroziti osjetljiv i djelomice narušen morski ekosustav.

Što nam je cilj
Osnovni cilj Hrvatske kao države i društva bi trebao biti ocuvanje prirodnih vrednota i ekološke cistoce Jadranskog mora, obale i otoka, te istovremeno održivo (umjereno i pažljivo, uz obavezno ukljucivanje domicilnog stanovništva) iskorištavanje svih resursa jadranske regije kao važnih komparativnih prednosti u ukupnom ekonomskom razvitku zemlje.

Kako to postići
1. Pažljivo izraditi razvojne i prostorne planove doslovno svih podrucja Jadranske regije. U njima treba postaviti oštre granice izmedu zašticenih prirodnih cjelina, parkova prirode ili nacionalnih parkova, i podrucja na kojima se želi razvijati intenzivni turizam, graditi nove ceste, apartmane, hotelska naselja, ili pak razvijati tradicionalnu poljoprivredu i ribarstvo.

2. Pri izradi prostornih planova treba cuvati postojeci krajolik i spomenicku baštinu. Kvalitetni prostorni planovi, razvojne studije i zakoni koji se striktno primjenjuju trebali bi sprijeciti nekontroliranu prenamjenu zemljišta u gradevinsko radi jednokratnog profita od intenzivne izgradnje, narocito apartmana za prodaju.

3. Povoljnim kreditiranjem i subvencijama treba stimulirati lokalno stanovništvo u razvoju malih, privatnih i kvalitetnih turistickih kapaciteta. Na taj nacin povecalo bi se zapošljavanje lokalnog stanovništva i sprijecila depopulacija na otocima.

4. Narocito treba stimulirati one privatne poduzetnike u turizmu koji ce u opremi svojih hotela i apartmana primijeniti solarne kolektore, fotopanele ili uredaje za desalinizaciju i korištenje kišnice. Time ce se postupno smanjivati opterecenja u elektro mreži i povecati energetska neovisnost zemlje u cjelini.

5. Brodogradevne kapacitete, od kojih je vecina pred zatvaranjem, treba iskoristiti i prenamijeniti - na primjer, u postojecim nerentabilnim brodogradilištima gdje postoje svi potrebni ljudski tehnicki resursi, mogle bi se proizvoditi vjetrenjace za vjetroelektrane.

6. Iz predgrada vecih gradova treba postupno izmještati tešku industriju (rafinerije, cementare, kemijske pogone i sl.) ili ih zakonima prisiliti na primjenu najviših ekoloških standarda.
Gradovi poput Splita, Šibenika, Zadra ili Pule bogati su kulturnim spomenicima i baštinom, te samim tim svojevrsne turisticke meke. Posebnim zakonom treba zabraniti svaku novogradnju u povijesnoj gradskoj jezgri.

7. Treba što prije u suradnji s ostalim državama regije Jadransko more proglasiti zašticenom ekološkom i ekonomskom zonom i na taj nacin sprijeciti pretjerano izlovljavanje riba. Država treba uložiti u uspostavu posebne pomorske policije (morske straže) koja ce neprekidno paziti na sve sudionike morskog prometa da li se pridržavaju strogih pravila.

8. U okviru opce poljoprivredne politike, treba poticati lokalnu poljoprivredu baziranu na tradicionalnim mediteranskim kulturama kao što su maslinarstvo, vinogradarstvo, uzgoj voca i povrca tipicnih za mediteransko podneblje, te ovcarstvo i kozarstvo.
Treba iskorijeniti i zabraniti svaki oblik lovnog turizma zasnovanog na alohtonoj divljaci u priobalju, a osobito na otocima.

Zapostavljen je uzgoj povrca, ljekovitog bilja i autohtonih vrsta voca i povrca, pogotovo na organski nacin. Osobito je zapostavljena organizacija tržišta takvim proizvodima. Povremeno postoje pritisci od strane multinacionalnih kompanija za uvodenje proizvodnje genetski modificiranih organizama (GMO).
Zasad je takva proizvodnja zabranjena, ali je zakonska regulativa po pitanju GMO-a još uvijek nedorecena, inspekcijska kontrola nedovoljna, a gotovo je nemoguce dokazati prisutnost GMO-a u postojecim prehrambenim proizvodima.
Zbog svega toga je više od 80% prehrambenih proizvoda na hrvatskom tržištu uvoznog porijekla i vrlo nepouzdane i nedokazane kvalitete.

Koji su naši ciljevi
1. Naš osnovni cilj je razvoj domace poljoprivrede do takve razine da 80% prehrambenih proizvoda na hrvatskom tržištu bude domaceg porijekla. Za to postoje objektivni uvjeti (zemljišni i klimatski), ali nedostaje državna regulativa, sustav obrazovanja i informiranja zainteresiranog stanovništva te stvaranje uvjeta za organizaciju tržišta u tom sektoru privrede, koji bi omogucio takav obrat.

2. Preorijentacija poljoprivredne proizvodnje od konvencionalne intenzivne u tzv. integriranu, koja primjenjuje ekološki prihvatljive metode i koristi manje od 50% maksimalno dozvoljenih kolicina kemijskih sredstava gnojidbe i zaštite bilja, te u ekološku proizvodnju. Integrirana proizvodnja daje jednake, ali ekološki daleko prihvatljivije prinose nego konvencionalna, te predstavlja realnu i dohvatljivu pozitivnu promjenu.
Za ekološku poljoprivredu postoje objektivni uvjeti, a to je velicina poljoprivrednih posjeda, te smanjena upotreba kemijskih sredstava na mnogim tlima u nedavnoj prošlosti.
Za ekološku proizvodnju pogodniji su manji posjedi, na kojima je moguce cesto i ravnomjerno izmjenjivanje razlicitih usjeva, što odgovara ekološkom nacinu uzgoja. To opcenito znaci napuštanje monokulturnog intenzivnog uzgoja s velikom upotrebom umjetnih gnojiva i kemijskih sredstava za zaštitu bilja. Istovremeno, država mora pomoci stvoriti tržišne uvjete otkupa za takve nove organske proizvode od velikog broja malih proizvodaca.

3. U stocarstvu takoder treba doci do preokreta od masovnog uzgoja stoke i peradi na velikim zatvorenim farmama ka uzgoju na prirodan, human i zdrav nacin ispaše na pašnjacima i uz okucnice.

Mjere koje predlaže Zelena lista:

1. Potpuna zabrana svake upotrebe GMO-a bilo prilikom sadnje ili kao sastavnice u preradi i obradi hrane.

2. Ostvarenje osnovnih sigurnosnih uvjeta za poljoprivrednu proizvodnju. Pod tim prvenstveno mislimo na izgradnju infrastrukture navodnjavanja i sigurnosnog sistema obrane od tuce na razini cijele zemlje, te fiskalne olakšice za osiguranje poljoprivrede od elementarnih nepogoda kod osiguravajucih kuca. To je prvorazredni zadatak države.

3. Sustav državne pomoci koji ce domace proizvodace stimulirati na integriranu i ekološku proizvodnju, a ujedno i štititi od utjecaja globalnog tržišta (po ugledu na razvijene države EU).

4. Obrazovanje za integriranu i ekološku poljoprivredu, koja traži visoku strucnost i napredna znanja, koja se stalno razvijaju. Stipendijama i kreditima potaknut ce se obrazovanje mladih poljoprivrednika, a ostalima omoguciti da obogate svoja iskustvena i tradicijska znanja.

5. Strucne savjetodavne službe za poljoprivrednike, koje ce provoditi transfer znanja potrebnih za reduciranje upotrebe umjetnih gnojiva i kemijskih sredstava zaštite te ostalih po okoliš i zdravlje rizicnih metoda, i pružati strucnu pomoc za prijelaz na integriranu i organsku proizvodnju.

6. Osiguranje visokih ekoloških standarda u proizvodnji hrane te stvaranjem eko-prehrambenih brendova i kontrolom ekološke poljoprivredne proizvodnje stvoriti povjerenje na domacem i izvoznim tržištima, te u turizmu.

7. Zbog neizbježno viših cijena proizvoda ekološke poljoprivrede na slobodnom tržištu potrebne su poticajne mjere za izvoz i za plasman ekološki proizvedene hrane na domacem tržištu. U pocetnoj fazi, država i njezine institucije trebaju u tome imati odlucujucu ulogu, jer je država ujedno i velik potrošac.
Pocetni tržišni impuls stvorit ce se nabavnom politikom u svim javnim ustanovama kao što su vojska, policija, bolnice, škole, domovi i sl. U privatnom sektoru ekološki proizvedena hrana ce biti prilog specificnoj kvaliteti turisticke i ugostiteljske ponude.

Sadašnje stanje:
Aktualno stanje politike i provedbe gospodarenja otpadom pokazuje promašenost sada prevladavajuce koncepcije, cija primjena generira kaos umjesto da rješava probleme. Ilustrativni primjeri su slucaj Lecevice u Splitsko-dalmatinskoj županiji, uskoro Marinšcine u Primorsko-goranskoj, spaljivanje otpada u cementarama u Koromacnom i Kaštelima, totalno devastiranje i zagadenje podrucja bivše tvornice cementa u Podsusedu, te mnogi drugi.
Pod ‘novom’ politikom gospodarenja otpadom nastavlja se gomilanje svih vrsta otpada na jednom mjestu, samo što se umjesto divljih deponija sada nude “centri za gospodarenje”.
Propušta se odvajati otpad vec na mjestu njegova nastajanja, cime se potencijalno korisne sirovine, zajedno sa stvarima štetnima po okoliš, prepušta izmiješanom odlaganju i zapravo pretvara u smece. Centri za “gospodarenje” svode se na centre za manipuliranje tim smecem i smanjivanje njegovog štetnog utjecaja na okoliš.
Stanovništvo nije valjano informirano o opasnostima pogrešnog postupanja otpadom, te o razlici izmedu otpada, kao potencijalnog izvora sekundarnih sirovina ukoliko se odvaja pri samom nastanku, i smeca, koje nastaje upravo sada prevladavajucim nacinom izmiješanog skupljanja i gomilanja u velikim centrima.
U obrazovanju i medijima nisu zamjetni napori da se unaprijedi kultura gospodarenja otpadom, njegova smanjivanja, odvojenog prikupljanja i recikliranja.

Rješenja za koja se zalaže Zelena lista
U dosljednom ekološki odgovornom postupanju s otpadom i gospodarenju njime Zelena lista ce se zalagati za pristup koji pociva na odvojenom prikupljanju, vec u domacinstvu i na drugim mjestima nastajanja. Zakonskom regulativom unaprijedit ce se djelatnosti koje odvojeno prikupljen otpad recikliraju i koristie kao sekundarnu sirovinu. Na taj ce se nacin ostvariti znacajne uštede i materijalne koristi, ublažiti iscrpljivanje prirodnih izvora i uvozna ovisnost, a takoder i izbjeci po okoliš opasno koncentriranje velikih kolicina otpada u regionalnim “centrima za gospodarenje otpadom”, koje prijeti zagadivanjem tla, podzemnih voda i zraka.

Posebno je to izraženo u kraškom podrucju, gdje predstavlja nedvojbenu prijetnju zagadenja izvora pitke vode.
Ovaj pristup iskljucuje gradnju spalionica, kao i spaljivanje otpada u tehnološkim procesima.
Cilj je Zelene liste da se postotak odvojeno prikupljenog i recikliranog otpada podigne na 60% do 2012., a na 80% do 2018. godine. Ujedno, Zelena lista se zalaže za dalje studiranje problema otpada koje ce biti osnova sveobuhvatnog programa za smanjenje i izbjegavanje nastajanja otpada.
U odgojno-obrazovnim programima, te putem masovnih komunikacija, treba osigurati rano ucenje o važnosti dobrog gospodarenja otpadom i stvaranje navika smanjivanja, odvajanja i recikliranja.

Sadašnje stanje:
Hrvatska po vodnim bogatstvima i cistom vodom za pice spada u red najbogatijih na svijetu (peta u Europi i 21. u svijetu). Ipak, stvarne kolicine vodnog bogatstva Hrvatske nisu dovoljno poznate.

To se posebno odnosi na podzemne vode, zbog cega je nužno detaljnije izuciti stvarne vodne resurse i njihovo stanje, a posebno njihovu meduovisnost s drugim faktorima okoliša i promjenjivost u vremenu i prostoru, kako bi se stvorila cjelovita strategija gospodarenja vodama.

Nekontroliranom gradnjom stambenih, industrijskih i turistickih objekata, prometnica, energetskih postrojenja te prevlašcu konvencionalne poljoprivrede u tlo i rijeke se ispuštaju tvari koje zagaduju i podzemne vodonosnike, te ugrožavaju vodno bogatstvo. Osobita su prijetnja gradska naselja bez uredaja za procišcavanje otpadnih voda, neuredeni deponiji smeca, te nekontrolirana eksploatacija šljunka.

Rješenja za koja se zalaže
Zelena lista:
Voda je uvjet života na Zemlji.
Kao opce dobro iznimne važnosti pristup cistoj pitkoj vodi mora biti temeljnim pravom svakog covjeka.

Voda je osnovni cimbenik održivog razvoja, jer je ona strategijski ekonomski resurs, i omogucava funkcioniranje mnogih eko-sustava i održavanje biološke raznolikosti.
Voda mora i zbog svojeg socijalnog znacenja zadržati status opceg dobra. Loše gospodarenje vodnim blagom ponajprije i u najvecoj mjeri pogada najsiromašnije slojeve društva.

Prepuštanje eksploatacije vodnih resursa privatno-profitnim koncesionarima - kao što pokazuju iskustva drugih zemalja u razvoju - izložilo bi vodne rezerve riziku prekomjernog iskorištavanja, dovelo bi do apsurdne situacije da stanovnici zemlje bogate vodom moraju po relativno visokim cijenama kupovati flaširanu pitku vodu, a znacajne prihode prelilo u privatan profit.

Stav da “država nije dobar gospodar” opravdava neodgovornu vlast i upravu, jer upravo privatizacija gospodarenja vodnim blagom, uz loše organizirane i korupciji podložne državne službe i inspekciju, vodi u loše gospodarenje javnim dobrima u privatnu korist.
Sustav zaštite voda mora se ugraditi u prostorne planove, kako bi se namjena prostora uskladila s ocuvanjem prirodnih vodnih resursa, izbjegavanjem smještaja opasnih sadržaja (prvenstveno centara visoke koncentracije otpada, i tome slicnih) u blizinu zona u kojima mogu ugroziti vodonosnike.
Tamo gdje takvi sadržaji vec postoje treba uvesti uredaje za procišcavanje vode, urediti i izolirati deponije, itd.

Stalnim pracenjem rizika zagadenja i provjeravanjem kvalitete vode iz podzemnih vodonosnika treba osigurati integralno upravljanje vodnim resursima na osnovi prirodnih cjelina.

Polazišta
Životinje su prvenstveno dio prirode bilo da žive u šumi kao nasušni dio odredenog eko sustava ili svoj životni prostor dijele s covjekom. Od trenutka kada su životinje postale dio covjekovog prehrambenog lanca postale su u svakom pogledu ugrožene, pa je naša dužnost i obaveza da ih poštujemo, cuvamo i pazimo kako bi izgubile što manje od svoje autenticnosti.
U odnosu spram životinja treba luciti pojmove: uzgoj životinja, držanje životinja i lovstvo, i to bez obzira da li se radi o divljim ili tzv. domacim-pitomim životinjama.

O svakoj od tih skupina u Hrvatskoj postoji odredena regulativa koja nije ni izdaleka zadovoljavajuca za životinje, niti je kompatibilna s toliko željenim standardima Europske Unije.

Što želimo:
Naš osnovni cilj je da se u Hrvatskoj stvori takav sistem zakona, ali i eticko-moralnih normi u društvu, koji ce životinjama, bez obzira na vrstu, omoguciti prirodan i dostojanstven život i opstanak u okolišu zašticenom od sve vece i vece dominacije covjeka.

Da bismo to ostvarili, u svom djelovanju zalagat cemo se:
* za uvodenje programa bio-etike u osnovnim i srednjim školama, u okviru kojeg bi se educiralo djecu o odnosu i suživotu sa životinjama kao ravnopravnim živim bicima
* za uzgoj životinja za hranu (domacih životinja) samo u humanim prirodnim uvjetima (pašnjaci, dvorišta)
* za donošenje i oštru primjenu propisa koji jamce humane uvjete kod transporta životinja (u klaonice i sl.) i njihovo što bezbolnije usmrcenje,
* za zabranu uzgoja životinja za zabavu, lov, borbe i medicinske pokuse,
* za zabranu uzgoja životinja u svrhu proizvodnje krzna, te svaku trgovinu psecim, macjim i tuljanovim krznima,
* za zabranu cirkuskih tocaka sa životinjama svih vrsta (divljih i domacih),
* za što vece ogranicenje trgovine životinjama, narocito egzotama i divljim životinjama,
* za propisivanje što viših kazni za zlostavljace životinja i one koji napuste svoje kucne ljubimce,
* za obvezno cipiranje kucnih ljubimaca svih uzrasta i vrsta,
* za zabranu nabave i držanja egzoticnih tropskih životinja u kuci,
* za zbranu stalnog držanja pasa na lancima,
* za obaveznu kastraciju kucnih ljubimaca, osim ako se vlasnici ne registriraju za uzgoj neke vrste,
* za registraciju svih uzgajivaca, ali i za vodenje evidencije o životinjama u pet-shopovima,
* za osnivanje posebne inspekcije s povecanim ovlastima (poput životinjske policije) za nadzor uzgajivaca i privatnih držatelja životinja,
* za uvodenje obaveze lokalnim jedinicama (gradovi, opcine) za uspostavu azila u kojima bi se sklanjale i lijecile kako domace i kucne, tako i divlje životinje,
* za ukidanje zakonske mogucnosti ubijanja životinja u „azilu“ ako se za 60 dana ne pronade udomitelj,
* za zabranu lovnog turizma kao pukog ubijanja iz zabave radi zarade,
* za ogranicavanje ovlasti bezbrojnih lovackih društava - ubijati se smiju samo ranjene i nedovoljno razvijene životinje, ili samo u onim slucajevima kada dode do pojave nekontroliranog razmnožavanja neke životinjske vrste, što može poremetiti eko-ravnotežu šumskog ili morskog sustava,
* za to da svrha i cilj lovackih društava bude prvenstveno držanje utocišta za ugrožene šumske životinje odredenog teritorija, a ne uzgoj radi ubijanja i zabave,
* za zabranu svake lovacke aktivnosti u parkovima prirode i u nacionalnim parkovima,
* za strogu zabranu bilo kakvih borbi životinja kao i kladionica u istu svrhu,
* za zabranu vivisekcija i upotrebe životinja u medicinskim istraživanjima, a narocito ako se ona izvode na primatima ili na rijetkim životinjskim vrstama.

Sadašnje stanje: pravna nesigurnost
Na razini formalnog pravnog i institucionalnog sistema osnovna ljudska prava - osobna, gradanska, politicka i ekonomska - uglavnom su zajamcena. Taj sistem, medutim, ne pruža nikakve garancije njihovog stvarnog poštivanja:

* Uprava postupa kao da nije vezana odgovornošcu prema gradanima; neorganizirana je i nije kadrovski popunjena kompetentnim službenicima;
* Socijalne institucije i javne službe birokratizirane su, nedovoljno strucne, i u svojem postupanju nisu prvenstveno vodene dobrobiti gradana/stranaka/korisnika;
* Ne djeluje pouzdana i pravodobna pravosudna zaštita prava: mnogi postupci traju neopravdano dugo, a nema djelotvorne kontrole protiv nesposobnosti, pristranosti i korupcije sudaca.

Zbog toga su potencijalno ugrožena prava svih ljudi koji nemaju povlašten pristup ekonomskoj i politickoj moci. Pravna nesigurnost pogada i male i srednje poduzetnike, a obeshrabruje i dio stranih investitora, ili ih upucuje na koruptno ‘osiguravanja’ posebnih pogodnosti.

Etničke manjine:
* Propisi o državljanstvu još uvijek, protivno nacelu pravne jednakosti, povlašcuju osobe hrvatske etnicke pripadnosti.
* Spram odredenih etnickih zajednica, osobito srpske i romske, postoje široko rasprostranjene predrasude, koje se u postupanju nižih razina uprave te javnih i socijalnih službi ocituju u raznim oblicima diskriminacije, koje više instance prešutno i pasivno toleriraju.
* Prava manjinskih zajednica na zastupljenost u lokalnim tijelima vlasti zajamcena Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina opstruiraju se upornim izbjegavanjem velikog broja opcina da ažuriraju svoje statute i utvrde postotke etnickih manjina u svojoj populaciji.
* Sigurnost pripadnika manjina na podrucjima najjacih etnickih sukoba, koja su (unatoc “posebnoj državnoj skrbi”) ujedno i medu najzaostalijima, cesto se narušava uvredama, provokacijama, pa i fizickim napadima na etnickoj osnovi.
* Još nisu ispravljene nepravde diskriminacije pocinjene u sjeni obrambenog rata u 1990-ima (izbacivanje iz stanova i s posla itd.).
* Osobe s invaliditetom, koje u ukupnoj populaciji cine 10%, a u kretanju, zapošljavanju, ostvarenju posebnih prava koja izjednacuju njihove šanse, ne dobivaju odgovarajucu podršku kroz politicke mjere i djelovanje socijalnih institucija.

Socijalno marginalizirane grupe:
Nezaposleni, beskucnici, siromašni, “zašticeni” stanari denacionaliziranih stanova - uslijed socijalno neosjetljive politike i manjkavog rada socijalnih službi cesto žive pod vrlo teškim uvjetima.

U zapošljavanju, pa posredno i u pristupu mnogim javnim dobrima, postoji indirektna diskriminacija mladih i starih gradana i gradanki.
Pripadnice i pripadnici seksualnih manjina, te žene, takoder su izložene raznim oblicima izravne i neizravne diskriminacije, o kojima se govori u posebnim odjeljcima
ovog programa.

Postoje tri glavna nacina korupcije:
(a) Onaj do kojega dolazi kada obicni ljudi, bez bogatstva i moci, nastoje mitom preskociti barijere koje im postavlja bilo sistem, bilo samovolja njegovih funkcionara. Primjeri su placanje upravnim službenicima za razne dozvole i rješenja, lijecnicima za pretrage, operacije i sl. preko reda, i tome slicno.

(b) Pokušaji privatnih poduzetnika da nezakonitim provizijama, poklonima, mitom i sl. udu u krug povlaštenih politickih klijenata u javnoj nabavi, dodjeli poslova, “javno-privatnih” partnerskih aranžmana itd.

(c) Sistemska korupcija: Opcenito nedovoljna ogranicenja i kontrola moci države u svim glavnim segmentima društvenog života, koja ostavlja širok prostor prakticki diskrecijskog odlucivanja, što omogucuje da mreže uzajamnog pogodovanja izmedu razlicitih dijelova politicke i poduzetnicke elite (pri cemu potonja još uvijek ostaje podredena onoj prvoj) ostanu difuzne i prikrivene.

Zbog dominacije politicke elite upitno je u kojoj se mjeri u Hrvatskoj uopce može govoriti o vladavini prava, te se stoga niti korupcija ne može detektirati i suzbijati jednostavno kao devijacija, odstupanje od inace zajamcenih regularnih odnosa.

Korupciju, prema tome, pospješuje
* neravnoteža izmedu moci nosilaca javnih funkcija i kontrole nad njima;
* ‘simetrija krivice’, tj. propisi koji podjednako okrivljuju onoga tko s pozicije moci zlorabi javno ovlaštenje, ‘prodajuci’ pristup javnim dobrima u svoju privatnu korist, i onoga tko do tih dobara nastoji doci ‘precicom’.

Sindikati - djelomice zbog velikog broja nezaposlenih, a dijelom i zbog vlastite nedovoljne organiziranosti - ne pružaju dostatnu zaštitu radnih prava. U svojoj nemoci cak pribjegavaju i ogranicavanju radnih prava (rad nedjeljom i praznikom) umjesto da osiguraju da rad bude adekvatno placen, uz osiguran primjeren tjedni odmor.

Inspekcija rada i sustav sankcija za kršenje radnih prava po svemu su sudeci nedostatni kao jamstva ispunjenja radnih prava i zaštite sigurnosti zaposlenih.

Odgovorna uprava
Državnu i lokalnu upravu, te javne službe i socijalne institucije kao što su zdravstveno i mirovinsko osiguranje, te centri socijalne skrbi, treba staviti položaj u kojem ce njihova glavna odgovornost biti ostvarivanje legitimnih prava gradana i gradanki:
* do ukljucivo razine nacelnika uprava u ministarstvima i tome odgovarajucih pozicija u javnim službama i institucijama, na sve se funkcije odgovorne osobe biraju iskljucivo po kriterijima strucnosti i rezultata rada, i zašticene su od politickih smjena i promjene partija na vlasti;
* svi nositelji takvih profesionalnih funkcija osobno odgovaraju za kršenje prava gradanki i gradana, kako zbog osobnih propusta tako i kao nadredeni u slucaju povreda prava koje pocine službe kojima rukovode;
* iskljucuje se tajnost podataka o radu uprave, javnih službi i socijalnih institucija. Iznimke su moguce samo na osnovi zaštite osobnih odnosno poslovnih podataka stranaka/korisnika;
* pristup pravnom lijeku mora se osigurati za sve mjere i rješenja koja donose institucije i organizacije s javnim ovlaštenjima, dodjelu novca iz državnog budžeta ili iz izvora propisanih zakonom (kao što su prihodi iz igara na srecu i sl.);
* Zakon o pravu na pristup informacijama treba dopuniti teretom dokazivanja nužnosti uskrate informacija, te sankcijama za neopravdanu uskratu odnosno kršenje rokova za davanje informacija;
* uz strucni consulting provesti funkcionalnu reorganizaciju pojedinih dijelova sustava uprave, kako bi se povecala njezina djelotvornost, broj zaposlenih prilagodio funkcionalnim potrebama, te smanjili troškovi uz poboljšanje placa za kvalitetne i sposobne kadrove;
* gradankama i gradanima-pojedincima te organizacijama civilnog društva priznat ce se aktivna legitimacija za pokretanje inspekcijskog nadzora na svim podrucjima na kojima ljudi svoja prava ostvaruju posredstvom upravnih, javnih i socijalnih institucija.
Inspekcijske službe dužne su o rezultatima provjera koje poduzmu obavijestiti gradane koji su im podnijeli prijavu o kršenju, a ako ne nalaze razloga za nadzor moraju o tome dati obrazloženje koje gradani mogu pobijati u upravnom postupku;
* zaštita onih koji prijave korupciju: osoba koja je dala mito ili neku drugu vrijednost nece se progoniti ako to prijavi; glavni krivac za korupciju uvijek je nosilac javne funkcije koji to zlorabi za privatnu korist.

Pristup pravdi

Pravosude: Kako bi se ocuvala neovisnost sudova, a zajamcila i njihova odgovornost za primjenu zakona i zaštitu ljudskih prava, treba unutar sudbenog sistema, putem odgovarajucih nadležnosti predsjednika sudova i Državnog sudbenog vijeca, osigurati stegovnu odgovornost sudaca za
* pravodobno provodenje svih postupaka koji iziskuju hitnost, jer o tome ovisi elementarna ljudska sigurnost, pa i sama egzistencija stranke - radni sporovi i sl.
* primjenu normi domaceg prava i ratificiranih medunarodnih instrumenata, što se ocituje kroz broj presuda koje ukine viši sud u odnosu na ukupan broj presuda u odredenom razdoblju, te broj predmeta koji padnu u zastaru.
Radi toga treba voditi statistiku rada svakog suca i sutkinje iz koje ce javnosti biti dostupni podaci o ukupnom broju predmeta, broju pravomocnih presuda, presuda koje ukine viši sud, broju predmeta koji padnu u zastaru, itd.

Odvjetništvo: Buduci da Hrvatska odvjetnicka komora ima javno ovlaštenje licenciranja odvjetnika, dapace je i udruga s obvezatnim clanstvom za sve koji žele raditi kao odvjetnici (što je sa stajališta slobode udruživanja sporno), ona treba sudjelovati i u odgovornosti za pristup svakog covjeka pravdi.
* HOK treba osigurati besplatnu pravnu pomoc za sve koji primaju socijalnu pomoc, nezaposlene, te one koji mjesecno ne zaraduju više od 120% minimalne place;
* odvjetnicke tarife ne mogu biti stvar slobodne odluke monopolne odvjetnicke udruge, nego ih trebaju odobriti i Ministarstvo pravosuda i ministarstvo nadležno za socijalnu skrb;
* te tarife ne smiju nagradivati otezanje postupka, nego na osnovi vrijednosti spora moraju biti ogranicene na odreden broj (tri) sudskih rasprava.

Civilno društvo: Država mora pružati potporu besplatnoj pravnoj pomoci koju pružaju za to kvalificirane organizacije civilnog društva: pravno informiranje, savjetovanje, pomoc u izradi podnesaka, te zastupanje u upravnim postupcima.
Organizacije civilnog društva takoder su nezamjenjive u funkciji “psa cuvara”, tj. u detektiranju zloporaba i teških propusta u postupanju uprave i drugih javnih institucija, te im treba osigurati društvenu potporu.

Potpora u ostvarivanju socijalnih prava: Hrvatska je, kao zemlja-potpisnica, dužna provoditi Europsku socijalnu povelju, koja jamci, bez diskriminacije, uživanje sljedecih temeljnih prava: prava na rad, prava na primjerene uvjete rada, prava na sigurne i zdrave uvjete rada, prava na pravicnu placu za rad, prava na organiziranje, prava na kolektivno pregovaranje (ukljucujuci i pravo na štrajk), prava djece i mladeži na zaštitu, prava zaposlenih žena na zaštitu, prava na profesionalno usmjeravanje, prava na profesionalnu izobrazbu, prava na zdravstvenu zaštitu, prava na socijalnu sigurnost, prava na socijalnu i medicinsku pomoc, prava korištenja usluga socijalnih službi, prava tjelesno ili duševno oštecenih osoba na profesionalnu izobrazbu i na profesionalnu i socijalnu rehabilitaciju, i druga prava.

Radna prava: Komparativne prednosti hrvatskog tržišta za investitore ne smiju se postizati žrtvovanjem ljudske sigurnosti. Zakonskim promjenama treba povecati sigurnost zaposlenika. Medutim, obzirom na slabu pouzdanost provodenja zakona u Hrvatskoj, treba pojacati ovlaštenja i djelotvornost mehanizama kontrole i provedbe, prije svega inspekcije rada, te sankcije za poslodavce koji krše prava zaposlenih.
Tzv. siva ekonomija, u kojoj mnogi siromašni i nezaposleni nalaze izvor prihoda po cijenu potpune obespravljenosti, svojim opsegom predstavlja problem koji se ne može riješiti pukom pravnom prinudom. Ona je simptom slabosti državnih institucija s jedne strane, a prevelikih financijskih opterecenja poduzetnika s druge.
Treba je prebaciti u sferu zakonitosti putem prijelaznih mjera koje ukljucuju opce smanjenje poreznog opterecenja za privredu, oprost dugovanja i sankcija za one koji svoje poslove legaliziraju u odredenom roku, te oštru kontrolu i sankcije za sve koji to ne ucine.
Kako bi se suzbilo umanjivanje sigurnosti zaposlenja putem ugovaranja rada na odredeno vrijeme, za rad po takvim ugovorima naplacivat ce se uvecani doprinos za zapošljavanje.

Socijalna prava: U ostvarivanju tih prava gradanke i gradani su u velikoj mjeri, a u slucaju teškog invaliditeta i potpuno, ovisni o pomoci odgovarajucih institucija. Kako bi te institucije - prije svega, centri za socijalnu skrb, institucije zdravstvene zaštite itd. - djelovale na razini svoje društvene odgovornosti, treba osigurati stalno strucno usavršavanje, provjeru sposobnosti, te mogucnost korisnika da se u slucaju nezadovoljstva izravno i bez prepreka obrate neovisnim tijelima kontrole. Nezamjenjivu pomocnu ulogu u tome imaju i organizacije civilnog društva.

Preraspodjela javne potrošnje: Kako se pod pritiscima za smanjenje ukupne javne potrošnje ne bi umanjila vec i sada nedovoljna socijalna prava, treba uvesti progresivne stope doprinosa iz placa i na place. Time ce se opterecenje premjestiti na bolje placene slojeve.

Unutar ukupne javne potrošnje uštede treba ostvarivati smanjenjem vojnih troškova koje ce uslijediti postupnom demilitarizacijom Hrvatske (obrazloženom u odjeljku ovog programa o sigurnosti) i racionalizacijom državne uprave.

Stope poreza na dohodak treba preurediti tako da se neoporezivi dio dohotka povisi na razinu od 75% prosjecne place, a uvedu se više progresivne stope za visoke dohotke. Prihod od dividende takoder treba oporezivati.
Socijalna davanja za uzdržavanje, potporu za vrijeme nezaposlenosti i sl. treba povisiti do razine koja osigurava minimum dostojanstvene ljudske egzistencije.

Podizanje pravne kulture: Kako ni najkvalitetnije zakonodavstvo i ustrojstvo državnog aparata ne donosi stvarne promjene u ljudskoj sigurnosti i pravima ako se ne promijene i vrijednosni sistem i nepisane društvene norme, potrebne su mjere promicanja ljudskih prava usmjerene na stvaranje u usvajanje kulture ljudskih prava:

Učenje za ljudska prava
* unutar sistema predškolskog, osnovnoškolskog i srednjoškolskog odgoja i obrazovanja, osim sadržaja koji ucenice i ucenike poucavaju o njihovim pravima, treba uvesti odnose u kojima se prakticki potvrduju i provode temeljna prava - osobnog dostojanstva, slobodnog izbora, ravnopravnosti itd.;
* u opterecenosti školstva velikim brojem predmeta, ljudska prava i aktivno državljanstvo ne treba dodavati kao još jedan zaseban predmet, nego izmijeniti postojece programe tako da pristup ljudskih prava bude primijenjen u povijesti, geografiji, društvenim znanostima, etici, filozofiji i ostalim predmetima;
* povezivanje službenog institucionalnog obrazovanja s neformalnim obrazovnim programima organizacija civilnog društva, koji donose inovativne i interaktivne metode, te povezuju ucenje za ljudska prava s praktickim zalaganjem za njihovu zaštitu;
* njegovanje kulture i ravnopravnosti u javnim komunikacijama
* obrazovanje novinara i urednika javnih medija o ljudskim pravima, te o skrivenim i indirektnim oblicima diskriminacije, ukljucujuci kolektivne stereotipe i predrasude spram manjina;
* monitoring medija (aktivnost organizacija civilnog društva) i upozoravanje na iskaze netolerancije;
* ukljucivanje javnih medija u istraživanje osobito teških, ili sistematski opetovanih slucajeva kršenja ljudskih prava, pracenje postupaka odgovornih institucija u rješavanju problema.

Medu obiteljima s jednim roditeljem koje ne primaju novcanu potporu drugog roditelja (alimentaciju), žene su te koje se u velikoj vecini same skrbe za djecu.
U najvišem predstavnickom tijelu zastupljene su samo jednom petinom mjesta, a na upravnim i izvršnim pozicijama ima ih mnogo manje.
Zelena lista ce narocitu pažnju posvecivati ravnopravnosti spolova u svim sferama i na svim razinama javnog i privatnog života, za zaštitu žena od nasilja i poštivanje reproduktivnih prava i zdravlja žena.

Politicka prava
* Ravnopravnoj zastupljenosti žena i muškaraca na svim razinama javne uprave i politickog odlucivanja i sudjelovanja u odlucivanju u svim stvarima od javnog znacaja i opceg dobra, posvecivat ce se posebna pažnja
* Rodna analiza državnog proracuna, kontrole trošenja i usmjeravanja sredstava provodit ce se kako bi se osiguralo da javna sredstva, u cijem akumuliranju podjednako sudjeluju muškarci i žene, podjednako služe potrebama i dobrobiti obaju spolova
* 40 do 60 postotnu zastupljenost obaju spolova u tijelima stranaka i na izbornim listama princip je koji Zelena lista provodi u vlastitoj stranci i za koji ce se zalagati da bude ostvaren i u ostalim strankama (obaveza Zakona o ravnopravnosti spolova i Preporuka Vijeca ministara EU).

Nasilje nad ženama
* Dosljedno ce se osudivati svaki oblik nasilja nad ženama, od obiteljskog i partnerskog do seksualnog uznemiravanja na poslu i u drugim oblicima javne komunikacije, ukljucujuci širenje stereotipa i ponižavajuceg prikazivanja žena u medijima i reklamama, te ce se zahtijevati primjerene sankcije protiv nasilnika, u skladu sa zakonima i dobrim svjetskim standardima i praksama
* Savjetovališta, SOS telefoni, krizni centri za žrtve silovanja, grupe samopomoci osnivat ce se u svim vecim gradskim centrima uz sve potrebne potpore (prostor, financiranje).
* Besplatne lijecnicke preglede, lijecenje i psihološku podršku osigurat ce se žrtvama obiteljskog i drugih oblika nasilja.
* Krivicno-pravnu zaštitu žrtava obiteljskog nasilja, efikasan rad obiteljskih sudova, kao i osnivanj12uzi sigurnog i dostupnog pobacaja.
* Pobacaj nije sredstvo kontracepcije, ali za neželjenu trudnocu odgovornost najcešce snose muški partneri, a ekonomske, zdravstvene i psihološke posljedice snose žene. Zato ce se Zelena Lista energicno zalagati da pobacaj u svim bolnicama ostane legalan i dostupan svim ženama i da postane dio besplatne zdravstvene usluge.
Osim gore navedenih specificnih opredjeljenja o pravima žena na politickoj razini, u pitanjima nasilja nad ženama i reproduktivnim pravima i zdravlju žena, o pravima žena ce se voditi posebna briga kroz politiku ekonomskog razvoja, te odgojno obrazovnu i socijalnu politiku, o cemu se govori u drugim poglavljima ovog programa.

Sadašnje stanje:
Neformalni pritisci na istospolne zajednice su tako teški, a zakonom ponudena prava tako slaba, da do danas nitko nije iskoristio formalnu mogucnost registriranja takve zajednice. U rijetkim prigodama kada se homoseksualna osoba javno deklarira, doživljava pogrde, podsmjeh, pa i nasilje. Najviše zabrinjava to što ovakav odnos spram seksualnih manjina nije samo stav ekstremnih skupina, vec se i na najautoritativnijim mjestima iskazuju tvrdnje o homoseksualnosti kao anomaliji, bolesti i devijaciji zbog koje ljudima s manjinskom seksualnom orijentacijom ne treba priznati jednaka prava. Osobito su agresivni u tome pojedini saborski zastupnici i zastupnice stranaka desne orijentacije, te visoki predstavnici katolicke crkve. To dovodi do toga da, osim prigodom javnih manifestacija, koje javnost pozorno prati, ni policija ne pruža zaštitu i ne jamci sigurnost homoseksualcima, lezbijkama, biseksualnim i transseksualnim osobama.

Uzimajuci u obzir sljedece medunarodne dokumente: Rezolucija Europskog Parlamenta A3-0028 (1994. god), Rezolucija Europskog parlamenta A5-0050/2000 (2000. god.), Rezolucija o poštivanju ljudskih prava u Europskoj Uniji, Direktiva Vijeca Europe 2000/78 o radu (2000. god.), Rezolucija o osnovnim pravima u EU A5-0023/2001 (2001. god.), Rezolucija o osnovnim pravima u Europskoj Uniji A5-0193 (2001. god.), Pekinška platforma o pravima žena i Amsterdamski sporazum, ustavno nacelo jednakosti pred zakonom, te anti-diskriminacijske odredbe iz

• Zakona o ravnopravnosti spolova
• Zakona o istospolnim zajednicama
• Zakona o radu
• Zakona o medijima
• Zakona o hrvatskoj radioteleviziji
• Zakona o elektronickim medijima
• Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom školstvu i Udžbenickog standarda

Zelena Lista aktivno se zalaže za primjerene mjere u ostvarivanju prava seksualnih manjina u svim sferama i na svim razinama javnog i privatnog života.

Zakonodavstvo
Smatrajuci da je pravo na slobodu od diskriminacije temeljene na spolnoj orijentaciji i/ili rodnom izražavanju jedno od osnovnih ljudskih prava, Zelena lista ce se aktivno zalagati za uvodenje izmjena u zakonodavstvo RH koje imaju za zadatak ukinuti diskriminaciju LGBT (lezbijki, gejeva, biseksualnih i transrodnih) osoba. Izmjene u zakonodavstvu za koje ce se zalagati su slijedece:
* da Vlada RH predloži, a Hrvatski sabor što prije uvrsti zabrane diskriminacije na temelju seksualne orijentacije u Ustav RH i sve preostale relevantne zakone, cime bi se otvorio put za istinsku pravnu jednakost svih gradanki/a RH
* za prepoznavanje i adekvatno sankcioniranje zlocina iz mržnje kroz kazneno zakonodavstvo
* za ukidanje diskriminacije istospolnih partnerica i partnera u pogledu prava na brak i izvanbracnu zajednicu, te uvodenje registriranog partnerstva za istospolne i raznospolne partnere, izjednacenog u pravima s bracnom zajednicom, u skladu sa standardima EU
* da nadležne institucije priznaju prava transrodnih osoba, te da uz seksualnu orijentaciju uvrste u zakone i Ustav RH zabranu diskriminacije i na temelju rodnog izražavanja i identiteta.
* da nadležne institucije u slucaju promjene spola omoguce pravo na promjenu osobnog imena i ostalih relevantnih podataka transseksualnim osobama.
Kako bi se prava seksualnih manjina adekvatno zaštitila, Zelena Lista ce se zalagati za unapredenje institucionalnog okvira za provodenje odredbi iz Zakona o ravnopravnosti spolova, te Zakona o istospolnim zajednicama. U okviru toga ce se zalagati da se kapaciteti ureda Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova povecaju, zapošljavanjem jedne osobe zadužene iskljucivo za pitanja prava seksualnih manjina.

Zelena Lista aktivno se zalaže za odgoj i obrazovanje za ljudska prava. Prvenstveno ce se zalagati za eliminaciju rodnih stereotipa u školskim udžbenicima i nastavnim programima. Zauzet ce se za uvodenje seksualnog obrazovanja u osnovne i srednje škole, u sklopu kojeg ce se objektivno govoriti o seksualnosti i seksualnim manjinama. Zalagat ce se za redefiniciju diskriminatornog dokumenta Programa katolickog vjeronauka za osnovne i srednje škole.

Sadašnja situacija:
Zdravstvo u Hrvatskoj, kao i drugdje u svijetu, nalazi se pred izborom izmedu dviju temeljnih opcija i njihovih varijanti: socijalne ili neoliberalne. Polarizacija izmedu koncepata socijaliziranog i neoliberalnog, tržišno-korporativnog zdravstva je eminentno ideološka i politicka. Odluka je stoga ovisna kako o politicarima na vlasti, tako i o birackom tijelu koje vlast uspostavlja na izborima.
Neoliberalni model zdravstva, aktualan posljednjih 20-tak godina, uskrsava stari, neuspio i prevladan koncept iz doba industrijske revolucije: slobodno tržište (privatizacija, deregulacija i konkurencija) i individualna briga o vlastitom zdravlju.

Zdravlje najvecim dijelom prestaje biti odgovornost države, već postaje privatna stvar pojedinca koji je rješava kako može i umije.
Usprkos više od dvije decenije analiziranja uspješnosti i kvalitete zdravstvenih sustava na svjetskom planu, nema dokaza koji bi zdravstvo s tržišnim elementima rangiralo ispred socijalizirane medicine.

Dapače, svjetska iskustva, posebno zemalja Treceg svijeta i tzv. tranzicijskih zemalja, medu kojima je i Hrvatska, ali i bogatih država Zapada, pokazuju da tržišni mehanizmi u zdravstvu izazivaju velike nejednakosti u mogucnosti pristupa zdravstvenoj zaštiti izmedu bogatih i siromašnih, što rezultira nejednakošcu u postizavanju dobrog zdravlja izmedu onih koji imaju i onih koji nemaju.

Gradani Hrvatske nemaju nikakvih objektivnih spoznaja o svojem vlastitom zdravstvenom sustavu.

Nema javnosti dostupne analize zdravstvene reforme 2000.-2004., niti racuna o 200.000.000 $ koliko je navodno koštala. Usporedba sa zdravstvenim pokazateljima prije 90-tih skriva se.
Vec više od 10 godina u hrvatskom zdravstvu se provodi restrikcija troškova za zdravstvenu zaštitu u javnom sektoru. Svrha im je štednja državnog proracuna i rast privatnog zdravstvenog sektora. Usprkos institutu obveznog zdravstvenog osiguranja, sve veci dio financiranja zdravstvene zaštite postaje direktno placanje iz džepa pacijenta ili iz privatnog osiguranja. Za navedene restriktivne mjere cesto se podmece termin “racionalizacija”.
Racionalizacija je primarno termin iz industrije, gdje oznacava mjere za povecanje proizvodnosti uz smanjenje troškova.
Prebacen u zdravstvo trebao bi znaciti poboljšanje zdravstvene zaštite i/ili zdravlja uz smanjenje troškova zdravstvenog sustava. Medutim, o racionalizaciji se ne radi, jer se kvaliteta zdravstvenih usluga ne uzima u obzir niti se uopce mjeri. Jednostavno se štedi državni proracun, koji pune gradani/pacijenti, a njih se gura u privatni zdravstveni sektor, ako mogu platiti privatne zdravstvene usluge.

Rješenja koja predlaže Zelena lista:
Zelena lista, polazeci od prava na zdravlje i zdravstvenu zaštitu kao osnovnog ljudskog prava, daje organizaciji i funkcioniranju zdravstvenog sustava visoko mjesto u programu svojih aktivnosti, te ce nastojati da se organizira takav zdravstveni sustav u kojem ce pacijent biti njegovo središte.
Zdravstveni sustav je važna poluga za promicanje zdravlja i blagostanja pojedinca i društva, jer s jedne strane pruža gradanima mjere za sprecavanje bolesti i ocuvanje i unapredenje zdravlja, a s druge omogucava rano otkrivanje, dijagnostiku, lijecenje i rehabilitaciju oboljelih.

U kontekstu navedenih negativnih trendova cilj je Zelene liste:
1. prouciti rezultate zdravstvene reforme 2000.-2004. u svim njezinim segmentima, a posebno realizaciju proklamiranih strateških ciljeva:
* produljenje trajanja života
* poboljšanje kvalitete života u vezi sa zdravljem
* smanjenje razlika u zdravlju i zdravstvu
* ucinke smanjenja financiranja javnog zdravstvenog sektora na kvalitetu i dostupnost zdravstvene zaštite, posebno za tzv. vulnerabilnim grupama, invalidima, djeci, ženama, starcima, ovisnicima, nezaposlenima, siromašnima, etnickim i nacionalnim manjinama
* ucinke privatizacije u zdravstvu na kvalitetu i dostupnost zdravstvene zaštite, posebno za tzv. ranjive grupe
* ucinke smanjenja izdvajanja za zdravstvo na opadanja kvalitete medicine zbog nemogucnosti uvodenja i primjene novih znanstvenih i tehnoloških dostignuca
* ucinke administrativne kontrole troškova za zdravstvenu zaštitu na pravo svakog pojedinog gradanina na najbolju mogucu zdravstvenu skrb i uživanja dostignuca suvremene medicine.
2. prouciti ugovore Vlade i medunarodnih novcarskih institucija (MMF, SB, STO) u svjetlu cl. 39 i cl. 64 Opceg komentara cl. 12 Medunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima koji obvezuje obje strane da prilikom ugovaranja medusobnih odnosa i poslova, kredita i stand-by aranžmana, ne ugroze zdravlje i zdravstvenu zaštitu stanovništva;
3. zalagati se za uskladivanje organizacije zdravstvenog sustava s preporukama Ljubljanske povelje o reformi zdravstva u Evropi, WHO/EURO Ministarska konferencija, Ljubljana 1996. i drugim medunarodnim dokumentima i programima koji štite pravo na zdravlje i zdravstvenu zaštitu kao osnovno ljudsko pravo;
4. založiti se za zakonsko normiranje prava na odlucivanje gradana o povecanju ili smanjenju proracunskih davanja za zdravstvo, da se izjasne o zdravstvenim prioritetima, da sudjeluju u evaluaciji kvalitete zdravstvene zaštite i organizacije i funkcioniranja zdravstva;
5. zahtijevati da svaku analizu troškova prati analiza kvalitete, te da se nikakvo smanjenje troškova ne provodi na uštrb dostupnosti i kvalitete zdravstvene skrbi;
6. koordinirati svoje aktivnosti vezane uz zdravstvo sa svim tijelima i nevladinim organizacijama koje proucavaju i rješavaju pitanja siromaštva i iskljucenosti grupa gradana po bilo kojoj osnovi;
7. inicirati održavanje redovnih otvorenih tematskih sjednica o zdravstvu u Hrvatskom saboru, na kojima ce biti izneseno kako sadašnje stanje, tako i nalazi pracenja daljnjih aktivnosti uz primjenu zdravstvenih pokazatelja ostvarivanja prava na zdravlje i zdravstvenu zaštitu;
8. založiti se za javnost i transparentnost rada zdravstvenih ustanova, HZZO, HZJZ, za stvarnu dostupnost svih relevantnih informacija javnosti; provoditi Nacionalni program za borbu protiv korupcije i u suradnji s nadležnim tijelima, gradanima i nevladinim organizacijama raditi na otkrivanju i sankcioniranju korupcije u zdravstvu te na njezinom sprecavanju i suzbijanju.

Sadašnje stanje:
Gradanska participacija u tranzicijskim državama je na razne nacine ogranicena jer se novim institucijama dosta teško riješiti starih postavki o ogranicavajucoj ulozi dobrovoljnog sudjelovanja, pa i u Hrvatskoj postoji shvacanje politickih elita o kontroliranoj i ogranicenoj participaciji, što se svodi na selekciju manje i više poželjnih sudionika u donošenju politickih odluka, odnosno na prilicno neskrivene sugestije tko je “podoban” a tko “nepodoban” za politicku participaciju.

Rezultat takve prakse je marginalizacija velikog broja društvenih skupina (žene, nezaposleni, manjinske grupe, mladi, slabije obrazovani slojevi, i sl.) koje vrlo malo sudjeluju u donošenju politickih odluka, odnosno u utjecaju na njihovo kreiranje.
Osim glasovanja, koje mnogi izbjegavaju razocarani u ono što mogu ocekivati, gotovo da i ne postoje drugi oblici participacije pomocu kojih bi oni kojih se to najviše tice, i koji trpe sve vece nejednakosti u “divljim” tržišnim društvima, mogli artikulirati svoje probleme i stradanja.

Ciljevi Zelene liste:
Zelena lista ce rješavati probleme koji proizlaze iz neadekvatne gradanske participacije na raznim podrucjima (politicki aktivizam marginalnih skupina, održivi razvoj, neovisno sudstvo, poštivanje manjinskih prava, podjednaka zastupljenost svih interesa), što znatno ogranicava razvoj i transformaciju društvenih institucija u svima dostupne servise koji nece praviti razlike prema interesnoj, stranackoj, etnickoj ili bilo kojoj drugoj grupnoj pripadnosti.
Zelena lista ce upozoriti na probleme nedovoljne participacije i marginalizacije brojnih društvenih grupa koje su iskljucene iz procesa donošenja politickih odluka, kao i na paradoks da se i dalje primjenjuje praksa upravljanja dobrovoljnom participacijom, s ciljem da vlast funkcionira kao nastavak autoritarne politicke tradicije, zaodjevene u novo “demokratsko” pakovanje.
Kao glavnu konkretnu metodu bitnog unapredenja sudjelovanja gradana u formiranju politicke volje i donošenju pravnih i politickih mjera, Zelena lista zalaže se za obavezan proces konzultacija s javnošcu, napose s gradanskim organizacijama, pocevši od ranih faza pripreme zakona i politickih mjera. Principe Aarhuske konvencije - informiranje javnosti, sudjelovanje gradana u raspravi prije donošenja mjera, te pristup pravosudu kao kontrolnom mehanizmu - treba primijeniti kako na politiku okoliša, tako i na sva druga podrucja.

Lokalna demokracija
Problemi povezani s funkcioniranjem lokalne demokracije u Hrvatskoj proizlaze iz naslijedene sklonosti centraliziranom upravljanju kao i tradicije ovisnosti o jakom politickom centru, cemu na znacajan nacin doprinosi izražena vertikalna organizacijska struktura vecine politickih stranaka, koje nastoje monopolizirati što više moci u središnjim politickim tijelima, te na taj nacin upravljaju i onim podrucjima koja bi se bolje razvijala bez njihovog utjecaja.
Ogranicavanje nacela supsidijarnosti, neujednacen tretman regija, dugotrajno izbjegavanje donošenje zakona o neposrednom izboru nacelnika i gradonacelnika, neumjereni i nekontrolirani proces metropolizacije, nepostojanja strategija lokalnog razvoja, cime bi se zaustavilo iseljavanje i odlazak mladih s ruralnih podrucja, i još dosta toga, utjece na slab razvoj lokalnih politickih institucija koje su, u vecini slucajeva, nedovoljno jake i samostalne da bi preuzele aktivnu ulogu u kreiranju politickih odnosa u lokalnoj zajednici.

Zelena lista ima ambiciju doprinijeti promjenama na podrucju lokalne demokracije koje bi se, prije svega, trebale odnositi na dosljedniju primjenu nacela supsidijarnosti i prijenos dobre europske prakse u poticanju i promoviranju održivog razvitke u regijama i manje razvijenim lokalnim zajednicama, koje svoje razvojne i organizacijske probleme u dosta slucajeva mogu riješiti lakše nego veliki urbani centri.
Zelena lista ce se zalagati za decentralizaciju Grada Zagreba kao velikog urbanog prostora, što podrazumijeva više utjecaja stanovnika gradskih cetvrti na odlucivanje o kvaliteti života u vec previše urbaniziranim podrucjima te nastojanju da se razmještanjem pojedinih državnih institucija (ministarstva, razne državne službe) zaustavi radikalno povecanje broja stanovnika u urbanim centrima na štetu ruralnih i manje razvijenih područja.

Sadašnje stanje:
Hrvatski izborni sistem kroz proteklih se 17 godina mijenjao više puta, i to tako da se eksperimentiralo s kombinacijom vecinskih i razmjernih izbornih modela, odnosno s promjenama izbornih jedinica kako je to odgovaralo dominantnoj stranci, koja je željela biti što sigurnija da ce osvojiti mandate na sljedecim izborima. Pri tome se zanemarivalo da se stvarni udjeli u glasovima i mandatima trebaju donekle preklapati.
Iskljuciva primjena proporcionalnog izbornog modela na sve razine izbora, ukljucujuci i gradske cetvrti i mjesne odbore, dovela je do potpune prevlasti politickih stranaka i zagušila mogucnost da barem na lokalnoj razini biraci mogu odabrati i individualne kandidate.
Biraci su na to reagirali sve vecom podrškom neovisnim listama, ali su u mnogim slucajevima uspješne neovisne liste nakon izbora postale meta kupovine izabranih vijecnika i zastupnika. Dominacija stranaka u izborima za lokalna predstavnicka tijela dovodi do toga da lokalni vijecnici više slijede direktive stranackih središnjica nego interese svoje lokalne sredine.

Ciljevi Zelene liste:
Zelena lista zalagat ce se za stabilan, konzistentan i pravedan izborni sistem koji ce što vjernije predstavljati socijalne snage i politicke grupe koje postoje unutar hrvatskog politickog prostora, a nisu na adekvatan nacin zastupljene u hrvatskom parlamentu.
To prije svega znaci definiranje izbornog modela koji nece ogranicavati ispoljavanje razlicitih interesa niti poticati politicki bipolarizam, odnosno povladivati bilo kojoj politickoj grupaciji. Zbog toga ce Zelena lista tražiti da se u izborima za Sabor, županijske skupštine i Skupštinu Grada Zagreba uvede mješoviti sistem, tako da se polovica sastava bira po proporcionalnom modelu sa stranackih lista na kojima biraci odreduju redoslijed, a druga polovica izborom pojedinacnih kandidata, po dvokružnom vecinskom modelu.
Sve navedeno upucuje da je u Hrvatskoj neophodno pristupiti ozbiljnoj reformi izbornog sustava, a jedan od elemenata te reforme svakako bi trebalo biti i tzv. preferencijalno glasanje na stranackim listama za parlamentarne izbore, kada biraci utjecu na poredak na listi i svojim glasovima odreduju tko ce ih predstavljati u parlamentu.

Za predstavnicka tijela lokalne samouprave, u kojoj biraci lakše mogu poznavati pojedince, Zelena lista ce se zalagati iskljucivo za biranje individualnih kandidata i kandidatkinja po dvokružnom vecinskom modelu. Kandidate, dakako, mogu isticati i stranke i ad hoc skupine. Biracice i biraci dobit ce time mogucnost obracanja ‘svojem’ vijecniku, koji predstavlja njihovu izbornu jedinicu.
Stvaranje stabilnog i pravednog izbornog modela podrazumijeva i rješenje problema ažuriranja birackih popisa koji su sada u stanju koje otvara brojne mogucnosti za manipulacije i kombinacije koje poništavaju efekte izbora, jer se raspored stranackih mandata ne odreduje na biralištima vec u stranackim središnjicama, ili u administrativnim manipulacijama s biracima koji stvarno ne postoje.

Sadašnje stanje:
U politici koju zastupaju vladajuce i opozicijske parlamentarne stranke u Hrvatskoj nejednaka se pozornost posvecuje trima glavnim rizicima: socio-ekonomskim, nasilno-konfliktnim i ekologijskim.

* Socio-ekonomski: rizik privredne nestabilnosti ili nedostatnog razvoja te, kao posljedica, opasnost nezaposlenosti, siromaštva, socijalne iskljucenosti za znacajan dio stanovništva, a osobito za slabije skupine - mladi, stari, žene, etnicke i seksualne manjine, osobe s invaliditetom. Premda je Hrvatska ekonomski stabilna, proizvodnja i usluge su nedovoljno razvijeni da bi se zaposlili svi stanovnici koji žele i mogu raditi. Nezaposlenost je još uvijek visoka, opasnost od siromaštva realna je za znatan dio populacije, a potpore onima kojima ne nužna skrb nedovoljne.
Siromaštvo, nezaposlenost i društvena iskljucenost jedan su od najtežih problema ovog društva. (Posebno poglavlje Programa prikazuje rješenja ovog problema za koja se zalaže Zelena lista.)

• Nasilno-konfliktni: opasnost vojne agresije, unutrašnjih nasilnih sukoba i terorizma. Uspješnim završetkom rata za neovisnost, nestankom JNA i iscrpljenjem vojne sile Srbije kroz agresiju na BiH i medunarodne sankcije, te stavljanjem Bosne i Hercegovine i Kosova pod medunarodnu administrativnu i vojnu kontrolu uklonjena je opasnost vojne agresije susjednih zemalja, dok s ostalima postoje odnosi koji ne ukljucuju rizik vojnog sukoba. Unatoc unutrašnjim etnickim sukobima u prvoj polovici 1990-ih, te još uvijek nerazriješenim etnickim tenzijama, u poratnom razdoblju nije se ocitovala nikakva opasnost od terorizma ili unutarnjeg oružanog konflikta.
Medutim, u strategiji nacionalne sigurnosti, vojnim planovima, ali i u prevladavajucem politickom diskursu i dalje dominira militaristicki pristup.
Taj pristup svodi sigurnost na nacionalno-državnu sigurnost, održava mit o vojnoj ugroženosti i nužnosti ocuvanja sigurnosti vojnim putem, te predvida ukljucivanje Hrvatske u vojno-politicki savez (NATO). Uvažavanje takvog pristupa znacilo bi trajnu militarizaciju sigurnosti, nametnulo održavanje i modernizaciju armije te dovelo do fiksiranja vojnih troškova na razini od najmanje 2% BDP.

Istodobno, održava se netransparentnost vojnih struktura i resora obrane unutar politickog sustava, nad kojima nije osigurana puna civilna kontrola, a nisu rasvijetljena ni pitanja udjela tih struktura u nezakonitim postupcima u vrijeme rata i nakon njega (od šverca do ratnih zlocina). Dosadašnje vlade nisu uspjele osigurati transparentnu civilnu kontrolu utjecaja vojnih aktivnosti i postrojenja na okoliš, cime se jasno pokazuje kako nerazmjerno naglašavanje jednog aspekta sigurnosti dovodi do povecavanja drugih vrsta rizika.

* Ekologijski rizici težih zagadenja (ukljucujuci otpad svih vrsta), narušavanja ravnoteže, iscrpljenja prirodnih i ambijentalnih resursa.
O ovim se rizicima, te rješenjima koja zastupa Zelena lista, podrobno govori u drugim dijelovima ovog Programa.
Ovdje isticemo kako rizike po okoliš i zdrave uvjete života treba uzeti kao bitan cimbenik sigurnosti, koji se sada tretira kao drugorazredan u odnosu na vojnu sigurnost.
To se ocituje i u nemogucnosti da se podaci o utjecaju vojnih aktivnosti na okoliš dobiju na jednako transparentan nacin kakav je propisan za civilne aktivnosti - od poljoprivrede, preko graditeljstva, do industrije, prometa i energetike.
Medutim, u svim se tim podrucjima aktivnosti, ocituje golem rascjep izmedu propisa i realnog stanja.
To ukazuje na nedostatnost ovlaštenja i kapaciteta inspekcije, na nedostatnu javnu kontrolu nad odlukama koje odreduju prostorno planiranje i konkretne projekte, te na manjak supervizije koja bi kontrolirala mogucu korupciju i pogodovanje odredenim institucijama, investitorima ili pojedinacnim interesima.

Na svim poljima društvenog života uocljiv je i manjak pravne sigurnosti, zbog neodgovornosti institucija vlasti, a posebice zbog toga što ne postoji djelotvorna sudska zaštita prava.

Rješenja za koja se zalaže Zelena lista

Sa svim navedenim rizicima treba postupati kao s razlicitim aspektima jedinstvene ljudske sigurnosti.
Rizike valja svesti na što nižu razumno dohvatljivu razinu. Nije prihvatljivo isticanje jednoga na racun drugih, koje prije pogoduje nekim partikularnim interesima negoli stvarnoj sigurnosti ljudi. To se osobito odnosi na vojni aspekt sigurnosti, koji i dalje dominira, premda je rat završen prije više od 10 godina.
Zelena lista smatra da ne postoje razlozi koji bi opravdavali ulazak Hrvatske u NATO.

Rizici nasilnog konflikta na granicama Hrvatske ili u neposrednoj blizini su zanemarivi, a na srednji i dugi rok mogu se prakticki potpuno eliminirati politikom izgradnje mira sa susjednim zemljama, ukljucujuci i sporazumno i uzajamno kontrolirano razoružanje i demilitarizaciju.
Novac i ostale resurse oslobodene od vojnih namjena treba ulagati u poboljšanje ljudske sigurnosti u ostalim dvama aspektima: socio-ekonomskom i ekologijskom. Prvenstvo treba imati ulaganje i kvalitetniju socijalnu politiku, za koju su resursi sada vrlo oskudni, kako bi se osiguralo da nitko ne ostane bez elementarnih uvjeta za život i bez solidarne društvene potpore.

Ekologijski aspekt sigurnosti treba pojacano promicati kako razvijanjem kulture odgovornosti spram okoliša, tako i snaženjem kontrole provedbe mjera zaštite okoliša.
Zelena lista ce se napose zalagati za jacanje kapaciteta i nadležnosti inspekcije i djelotvornu primjenu nacela da zagadivac placa.
Takoder traži i uvodenje inspekcijske revizije, tj. provjere postupaka inspekcije, kako bi se osiguralo da ona radi bez koruptnih pritisaka posebnih interesa. Mjere smanjivanja ekologijskih rizika treba prvenstveno financirati iz poreza i kazni za zagadivace i sl.

Kao sveobuhvatan okvir Zelena lista ce unapredivati opcu pravnu sigurnost i pristup pravdi u razumnom roku, što je konkretnije razloženo u odjeljku o ljudskim pravima.

Politika zelenih podrazumijeva znatno povecanje i javnih i privatnih ulaganja u sve stupnjeve odgoja i obrazovanja utemeljenih na ocjeni kvalitete obrazovnih programa i njihove uskladenosti sa stvarnim potrebama tržišta rada.

Osobiti izazov obrazovanju za društvo znanja predstavlja sustav visokog obrazovanja, koji mora stalno osiguravati visoko kvalitetne strucnjake za razvoj privrede. Novi sustav visokog obrazovanja ima središnju ulogu u povezivanju znanstveno-istraživackog rada s potrebama privrede. Potreban je razvoj sveucilišnih i strucnih studija dostupnih svakoj studentici i svakom studentu pod jednakim uvjetima na izvornim nacelima

Bolonjske deklaracije i uskladivanje našeg visokog školstva s europskim standardima s naglaskom na mobilnost nastavnika, profesora, a napose studenata. Ona ce buducim diplomantima omoguciti stjecanje interdisciplinarnih znanja i kvalifikacija potrebnih za svladavanje izazova buducnosti.

Mjere koje predlažemo:
Radi osiguranja jednake dostupnosti obrazovanja za sve koji su za to zainteresirani i sposobni, za ucenike i studente koje obitelj ne može uzdržavati osigurat ce se - uz mogucnost rada preko ucenickih i studentskih servisa (u razmjernima koji ne ometaju ucenje i studiranje) - stipendije i krediti. Kredite nece morati vracati oni koji odreden broj godina budu radili u Hrvatskoj.

U skladu s nacelom opceg besplatnog osnovnog obrazovanja za sve, Zelena lista zalaže se i za opcu dostupnost besplatnog predškolskog odgoja u djecjim vrticima.

U osnovno i srednje obrazovanje bit ce uvedeni programi o ljudskim pravima i demokratskom državljanstvu koji ce djeci i mladima omoguciti da postanu svjesni svojih prava i prava drugih, senzibilizirati ih za uvažavanje razlika, rodnu ravnopravnost, toleranciju i solidarnost, i osposobiti ih da brane ljudska prava i bore se za njihovo unapredivanje i širenje.

Obrazovanje kao ljudsko pravo na znanje i informiranost obuhvaca i seksualni odgoj, putem kojega mladi ljudi stjecu saznanja o bitnim tjelesnim funkcijama, zacecu i nacinima njegove kontrole, bolestima i prevenciji, itd. Seksualni odgoj treba biti integralan dio opceg obrazovanja.
Vjersko obrazovanje koje ukljucuje i odredene vjerske postupke, i koje pretpostavlja odgovarajuce vjersko opredjeljenje, treba prepustiti vjerskim zajednicama, i za njega se ne mogu rabiti javne školske institucije. Ucenicima i ucenicama treba pružiti obrazovanje o znacenju vjera i religija u povijesti i suvremenosti kultura i civilizacija.
Osim za mlade naraštaje, obrazovni sustav omogucit ce i cjeloživotno obrazovanje i strucno usavršavanje svim radno aktivnim gradankama i gradanima radi povecanja stupnja obrazovanosti te usvajanja novih znanja i spoznaja te svladavanja vještina za fleksibilniju prilagodbu novim dostignucima u procesu rada.

Obrazovanje je nezaobilazan cimbenik promjene društvenog sistema vrijednosti, nužne za promjenu odnosa spram okoliša.
Ekološki odgovorno postupanje s otpadom, energijom, prirodnim i prostornim resursima traži rano usvajanje spoznaja i stavova koji covjeka ne uzimaju kao neogranicenog gospodara prirode, vec kao bice koje je upravo zbog svoje moci da upropasti prirodnu sredinu odgovorno za njezino cuvanje. Spoznaja da cuvamo okoliš u kojem živimo i prirodu u cjelini treba postati jedna od karakternih crta covjeka buducih vremena.

Obrazovanje treba provoditi u dva smjera: obrazovanjem odraslih i obrazovanjem mladih naraštaja. Obrazovanju odraslih nije cilj otklanjanje posljedica zagadenja, vec formiranje stila života i ponašanje koje ne uzrokuje zagadenje. Dobar put za ostvarenje zadanog cilja jesu seminari i radionice u lokalnim sredinama u organizaciji obrazovnih institucija i organizacija civilnog društva.
Kao ishodišnu tocku hitno je potrebno izraditi strategiju eko obrazovanja djece predškolske dobi, kako bi kroz igru, slikovnice, tematske radionica i lutkarske predstave naucili i usvojili „zelenu“ kvalitetu življenja. Uvodenjem „zelenih“ sadržaja u srednje i visokoškolske ustanove, obuhvacajuci sva obrazovna podrucja, ucenici i studenti ce steci znanja potrebna za odgovoran odnos spram okoliša, a kao dugorocnija posljedica razvit ce se ekološka svijest društva.

Za osnovno, srednje i visokoškolsko obrazovanje organizirat ce se „zelena“ natjecanja te najboljima omoguciti „zelene“ stipendije u svim djelatnostima.

Za cjelokupno stanovništvo osigurat ce se stalno, svima dostupno informiranje o novim spoznajama o opasnostima po okoliš, te o metodama njihovog smanjivanja i uklanjanja u svakodnevnom životu. Ono ce, primjerice, obuhvatiti informacije o bilju koje izaziva alergije, o uredivanju posebnih mjesta unutar zelenih površina (parkova, livada) koja su namijenjena potrebama kucnih ljubimaca, o mogucnostima odvajanja otpada, o štetama odvoda neprocišcenih otpadnih voda u rijeke i more, o ekološki povoljnijim materijalima za ured i kucnu upotrebu, o mjestima za odlaganje posebnog otpada (elektronicke opreme, akumulatora, ulja itd.).

Takvo društveno ucenje obuhvatit ce i široko informiranje o odredbama važecih propisa i smjernicama nacionalnih programa, kako bi se umanjio postojeci duboki jaz izmedu normi i njihove primjene.

Gradanke i gradane informirat ce se i o njihovim pravima u vezi sa zdravim i zašticenim okolišem, te o postupcima putem kojih mogu ostvariti ta prava, kao što su prijave inspekciji i zahtjevi za provjeru itd.

Zelena lista se zalaže za donošenje „Strategije zelenog obrazovanja“ na razini države, koja mora sadržati sljedece cjeline:
* predškolsko "zeleno" obrazovanje (vrtici, male škole, igraonice, kulturni sadržaji);
* poticanje ukljucivanja u organizacije civilnog društva koje štite okoliš i razvijaju smisao za njegove vrijednosti - od udruga za zaštitu okoliša do Saveza izvidaca;
* osnovnoškolsko "zeleno" obrazovanje
* uvodenje „zelenih“ sadržaja u nastavni plan obrazovanja vec od prvog razreda osnovne škole;
* u višim razredima osnovne škole uvesti "zelene" sadržaje s temom prevencije, uzroka i posljedica ugrožavanja i zagadivanja, te metoda zaštite prirode i okoliša;
* za više razrede osnovnih škola organizirati gradska, županijska i državna "zelena" natjecanja u znanju i "zelenim" akcijama;
* organizirati "školu u prirodi" u svim osnovnoškolskim ustanovama jednom mjesecno za svaki razred;
* na razini sveucilišta i visokoškolskih ustanova organizirati studij Ekologija i zaštita prirode i okoliša u trajanju od tri godine;
* "zelene" stipendije;
* kroz porezne olakšice poticati tvrtke u otvaranju "zelenih" radnih mjesta s ciljem zaštite okoliša i ocuvanja prirode iz djelatnosti tvrtke;
* kroz porezne olakšice poticati dnevni tisak na uvodenje jedne "zelene" stranice;
* dodatnim obrazovanjem stvoriti strucnjake za provodenje strategije.

Sadašnje stanje:
Posljedice koruptivne pretvorbe i privatizacije do danas nisu uklonjene, a privatizacija se po slicnim metodama nastavlja i sada. Najnovije žurne preprodaje nezakonito stecene imovine tzv. stranim investitorima uz blagonaklonost državnih vlasti samo potvrduju njihovu nespremnost da provedu kaznene postupke cak i po postojecim nalazima državne revizije.
Posljedice su teške i dugotrajne:
* jedva održiva proizvodna i uslužna privreda,
* ozbiljno narušena socijalna kohezija društva,
* velika nezaposlenost, osobito žena i mladih,
* srozavanje životnog standarda mnogih u zonu siromaštva,
* zostanak ulaganja u održive izvozne kapacitete,
* stalni rast vanjsko-trgovinskog deficita,
* visoki deficit tekuceg racuna bilance placanja, te
* stalni pritisak na prekomjerno zaduživanje u inozemstvu koje ulazi u zonu dužnickog ropstva.

Očekivane promjene u skoroj buducnosti:
Tradicionalni koncept razvoja zasnovan iskljucivo na bezobzirnom rastu proizvodnje radi masovne potrošnje približava se na svjetskom planu svojim granicama. Približava se iscrpljenje prirodnih izvora sirovina, a poremecena je globalna ekološka ravnoteža.
U najrazvijenijim zemljama, danas se kapital intenzivno ulaže u obnovljive izvore energije i ekološku djelotvornost, zaštitu okoliša i razvoj cistih tehnologija.
U tim podrucjima nastaju nove industrijske grane i potpuno nova zanimanja.
To je podrucje s vrlo brzim i inovativnim razvojem u kojem se trenutno otvara najviše novih radnih mjesta. Hrvatska treba slijediti taj put jer je to danas jedini moguci put za izlaz iz sveopce krize i beznada.

Naš cilj:
* Postizanje kvalitetnog regionalno ravnomjernog rasta i razvoja uz znatno povecanje zaposlenosti, osobito žena i mladih,
* povišenje životnog standarda za sve,
* unapredenje ekološki odgovorne i na tržištu konkurentne privrede, koja ce razvojne šanse tražiti prvenstveno u proizvodnji i uslugama zasnovanima na znanju i inovativnosti, te na ekološkoj održivosti
* Zaštita i pažljivo gospodarenje svim prirodnim resursima Hrvatske (vode, zemljišta, kamen i rudna bogatstva, izvori energije, prirodni krajobrazi).

Hrvatska je mala zemlja, objektivno zanemarivog utjecaja na globalna kretanja, pa je zato snažno upucena na pronalaženje pragmaticnih i inovativnih rješenja stavljanjem znanosti, tehnologije i obrazovnog sustava u funkciju razvoja održivog poduzetništva, oslobadanjem kreativnih, inventivnih i materijalnih potencijala naših državljanki i državljana izravno zainteresiranih za snažno pokretanje zdravog ciklusa prosperiteta i razvoja.

Mjere koje treba provesti:
* Ujednaceni regionalni razvoj decentralizacijom države - od državnih institucija i proracunskih sredstava, bankarskih izvora financiranja, do davanja vecih ovlasti i fiskalnih mogucnosti lokalnoj samoupravi.
* Postizanje pune zaposlenosti - pored krupnih investicija, koje ce morati poštivati i nacela društvene odgovornosti i odgovornosti spram okoliša, treba stimulirati malo privatno poduzetništvo planskim, namjenskim i povoljnim kreditiranjem ili subvencioniranjem pojedinih djelatnosti.
* Održiva i na tržištu konkurentna privreda – privreda u kojoj sve nije podredeno iskljucivo imperativu porasta profita pod svaku cijenu, vec i imperativu rentabilnog poslovanja uz najmanji utrošak prirodnih resursa te imperativu socijalne pravednosti. privreda ekonomija zahtijeva znacajnu ulogu države, ne kao ‘poduzetnika’ nego kao odlucujuceg korektivnog faktora koji mora pomocu svojih fiskalnih instrumenata te zakona, pravosuda i izvršnog aparata usmjeravati privredne tokove ka što manjoj potrošnji resursa i ka što pravednijoj raspodjeli društvenog bogatstva. Da bi takva privreda bila tržišno konkurentna, treba glavne privredne tokove usmjeravati na one grane i djelatnosti koje imaju komparativne prednosti u odnosu na druge.
* Devizni tecaj koji nece stimulirati uvoz, a otežavati izvoz - smanjivanjem pritiska na aprecijaciju kune i eliminiranjem prijetnje povecanja zaduženja korisnika kredita s deviznim klauzulama: Ukinuti obaveznu konverziju u kune onih deviznih priljeva koji se mogu neposredno prebaciti u otplatu i refinancijranje vanjskog duga. Devizne klauzule svih ugovora sklopljenih izmedu hrvatskih stranaka (ukljucujuci i poduzeca i banke u stranom vlasništvu) silom zakona zamijeniti indeksacijom, cime se cuva realna vrijednost financijskih potraživanja, a dužnike nece opterecivati oscilacijama deviznog tecaja.
* Moderna i socijalno osjetljiva država u Europi 21. stoljeca – prije svega s pravnim sustavom koji osigurava pravnu sigurnost i njezinu pouzdanu i djelotvornu zaštitu, te s dinamicnim i kvalitetnim mjerama intervencije u sfere privrede, socijalne politike i zaštite okoliša.

Da bi država bila društveno odgovorna, nije dovoljna formalna demokracija i vladavina prava.
Nužna je otvorenost prema gradanskoj kontroli ‘odozdo’ i osjetljivost na društvene potrebe.
* Država mora biti decentralizirana i fiskalno i funkcionalno, a na svim razinama donošenje politike treba biti transparentno. U donošenju svih mjera osigurat ce se konzultacije sa strucnim institucijama i organizacijama civilnog društva.
To je država koja brine o dobrobiti i standardu svih svojih gradana pomocu instrumenata poreznog sistema, sistema socijalne sigurnosti koji osigurava zadovoljavajuci minimalni standard za sve, sistem školovanja i obrazovanja koji garantira jednake mogucnosti svim socijalnim i dobnim skupinama stanovništva.

Posebne mjere zelene ekonomske politike:
* stimulirati proizvodno poduzetništvo
Pogotovo ono koje je okrenuto pokretanju nove proizvodnje bazirane na suvremenoj tehnologiji koja zadovoljava sve ekološke kriterije. To ce se postici sljedecim sredstvima:
* poreznim rasterecenjem, dok poduzece ne dosegne odredenu stopu dobiti,
* smanjenjem komunalnih davanja,
* skracivanjem rokova placanja države prema poduzecima,
* placanje PDV-a na naplacene, a ne izdane racune,
* transparentnim postupcima javne nabave i uvodenje novih metoda u javne natjecaje (kompetitivni dijalog, elektronicka dražba, pregovaracki postupak), kako bi se poslovi dodjeljivali prema konkurentnosti, a ne prema sklonostima i interesima osoba na javnim funkcijama
* povecanjem pravne sigurnosti u ostvarivanju potraživanja.
* ubrzani održivi razvoj agrarnog i ekoturizma uz posebnu skrb o zaštiti prostora i okoliša
Jedinstvena zemljopisna i biološka raznolikost prostora na kojem živimo, s osam nacionalnih parkova i deset parkova prirode, neprocjenjivo je bogatstvo.
Povijesno-graditeljska, krajobrazna i kulturna baština, pak, predstavlja poveznicu srednjoeuropskog i mediteranskog prostora.
Ubrzani razvoj temeljimo na održivim oblicima obiteljskog i ekoturizma. On ujedno predstavlja efikasan instrument za ocuvanje naše obale i otoka, mora i podmorja te unutrašnjosti, tog u svijetu jedinstvenog, komplementarnog ekoturistickog potencijala. Zadovoljenjem visoko diferenciranih potreba i zahtjeva turista u zdravom i cistom okolišu izravno doprinosimo održivom ekonomskom razvoju svake destinacije. K tome treba razvijati mrežu i povezanost gradova-regionalnih centara, što stvara izvrsne preduvjete za brži i ravnomjerniji održivi razvoj regija, osobito poticanjem urbano-ruralnog partnerstva unutar regija te zemlji u cjelini.
* poticanje ekološke proizvodnje hrane i pica
Raznovrsnost prostora i klimatskih uvjeta te višegodišnja zapuštenost prvoklasnog poljoprivrednog zemljišta idealan su temelj za razvoj ekološke proizvodnje na obiteljskim gospodarstvima i kvalitetno zadovoljenje naraslih potreba za zdravom hranom, što pridonosi afirmiranju identiteta svakog kraja i regije, a u ukupnosti izravno poboljšava zdravlje te predstavlja i sve znacajniji izvozni potencijal.

Ekološka proizvodnja i ekološki kontrolirana prerada hrane može kao prednost velik broj malih posjeda poljoprivrednog zemljišta. U plasmanu proizvoda organske poljoprivrede potreban je poseban sustav stimulacije, buduci da je mogucnost njihovog izvoza ogranicena, a cijene na domacem tržištu nešto više od proizvoda konvencionalne poljoprivrede. Uz poticajne mjere za izvoz, politika poticanja ubrzanog razvoja organske proizvodnje hrane obuhvacat ce i prednost ovim proizvodima u nabavi za javne potrebe i institucije, kao što su državne rezerve te prehrambene potrebe institucija kao što su djecji vrtici, domovi i udomiteljske obitelji, škole, ucenicki, studentski domovi i kampusi, bolnice, domovi i udomitelji za starije gradanke i gradane.
* izgradnja održive komunalne, irigacijske i prometne infrastrukture te vlastita proizvodnja postrojenja i opreme za zaštitu okoliša
Izgradnja i modernizacija komunalne infrastrukture, ugradnjom novih eko-materijala u sustave javne vodoopskrbne te i kanalizacijske mreže s uredajima za biološko procišcavanje otpadnih voda. Naša primarna zadaca je neodgodiva izgradnja novih sustava mreža irigacijskih kanala za održivo navodnjavanje obradivih poljoprivrednih površina radi ublažavanja katastrofalnih posljedica suša prouzrocenih razornim ucincima klimatskih promjena. Državna politika bit ce odgovorna za koordinirano donošenje decentraliziranih planova za pojedina podrucja, dok ce u provedbu biti ukljuceni i sami poljoprivrednici, koji ce uz javnu financijsku potporu ulagati u navodnjavanje.

Sve navedeno, uz održivo zbrinjavanje otpada otvara perspektive razvoja novih proizvodnji postrojenja i opreme za zaštitu i ocuvanje zdravog i cistog okoliša primjenom najnovijih znanja i tehnologija, kako za domace tako i za inozemna tržišta.
Dostupnost prometne infrastrukture temeljna je pretpostavka održivog gospodarskog rasta i razvoja i cini svaku zemlju privlacnom za poslovanje i investiranje. Razvitak infrastrukture mora biti u funkciji ubrzanog, ali održivog i uravnoteženog regionalnog razvoja zemlje i njenog djelotvornog ukljucivanja u zajednicko europsko tržište. Orijentacija na snažniji razvoj i modernizaciju željeznicke infrastrukture, morskih i rijecnih luka u odnosu na cestovnu i aerodromsku infrastrukturu, uz proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, temeljni je preduvjet održivog i kontinuiranog ekonomskog rasta i razvoja naše zemlje.
* korištenje obnovljivih izvora energije i vlastita proizvodnja postrojenja, opreme i komponenti
Uz stalno poticanje energetske djelotvornosti klasicnih oblika energije, ekološka održivost proizvodnje i potrošnje energije zahtijeva oslanjanje na dostupne obnovljive izvore izgradnjom novih energetskih postrojenja korištenjem energije sunca, svjetla, vjetra, vode, geotermalnih izvora, bio-plina, topline okoliša, te korištenje energije biomase putem zbrinjavanja komunalnog otpada i otpada iz poljoprivrede i šumarstva, te plantažiranjem novih bio-nasada u granicama koje ne ugrožavaju šume i proizvodnju hrane.
Stimulativnim mjerama porezne i kreditne politike poticat cemo korištenje obnovljivih izvora energije radi postizanja energetske djelotvornosti i poboljšanja životnog standarda.
Skokoviti privredni rast temeljimo na proizvodnji postrojenja, opreme, dijelova i komponenti za iskorištavanje svih oblika obnovljive energije u novim domacim tvrtkama, i to ne samo za vlastite potrebe nego i za inozemna tržišta, a sve u cilju ublažavanja i zaustavljanja globalnih klimatskih promjena.

Mjere za poticanje energetske djelotvornosti i potražnje za opremom ukljucuju:
* formiranje namjenskog fonda od prikupljenih povecanih kazni za eko-prekršaje, komunalne prekršaje i sl. iz kojeg bi se povoljnim poduzetnickim kreditima financirala inovativna proizvodnja i otvarala radna mjesta za modernija zanimanja;
* osnivanje “poduzetnickih” ili bescarinskih zona na državnom zemljištu;
* oslobadanje ili smanjeno placanje komunalnih davanja onim proizvodacima koji poštuju ekološke standarde, ne zagaduju okoliš ili koriste za pogon/grijanje obnovljive (vlastite) izvore energije, u kombinaciji s kišnicom kao komunalnom vodom;
* masovna upotreba solarnih kolektora za grijanje, a fotopanela za izvor rasvjete u državnim uredima i uredima regionalne i lokalne samouprave, te javnim ustanovama, cime ce se, osim financijske uštede, stimulirati nove proizvodace i poduzetnike u spomenutim tehnologijama;
* instaliranje tzv. štedljivih žarulja u javnoj rasvjeti, koje ce uštedjeti i znatnu kolicinu elektricne energije i znacajna financijska sredstva.
* dobro i odgovorno upravljanje javnim službama i infrastrukturom
Infrastruktura kao što su mreže opskrbe vodom, plinom i elektricnom energijom mora se održati kao javni servis. Rješenje kvalitetnog upravljanja javnim dobrima nije u posvemašnjoj privatizaciji, koja javno dobro cesto podreduje privatnim, pa i monopolnim profitnim interesima, nego u odgovornom i kvalitetnom upravljanju. Štoviše, vode, šume i ostali resursi, cak i kada se nalaze na privatnom zemljištu, moraju biti pod zaštitom i kontrolom kao javna dobra.

Država može i mora biti dobar gospodar, ako se nalazi pod oštrom kontrolom, koja podrazumijeva odgovornost njezinih predstavnika u upravnim tijelima, punu transparentnost i dostupnost svih podataka o radu, te obavezne ostavke ili smjenjivanje za svaki teži propust ili za nekvalitetan rad infrastrukturnih institucija.

Sadašnje stanje:
Energetika je najvažniji cimbenik svih dugorocnih i strateških planova dobro uredenih zemalja. Kod nas je to prepušteno našim najvecim kompanijama iz te branše, Ini i HEP-u, a uz njih i brojnim manjim privatnim tvrtkama. Unatoc povremenim kozmetickim intervencijama države, sve je vidljivije kako se interesi te poslovne skupine sve manje podudaraju s interesima gradana i usporavaju razvoj. Preslikava se i pogubni globalni model u kojemu vlasnici izvora i trgovci fosilnim gorivima ne prezaju ni od ucjena ni od ratova.

Ako 83 % svih energetskih potreba zadovoljavamo plinom i naftom, svakomu je jasno u kojoj mjeri ovisimo o potresima na svjetskom tržištu.
Pritom se potpuno zanemaruju gotovo neogranicene mogucnosti ušteda u trošenju energenata. Naše su norme deklarativne i zastarjele, pa i najnoviji zakoni pokazuju potpuno nerazumijevanje ove teme. Hrvatska nema strategiju niti suvisle odgovore na prijeteca klimatska pitanja skore buducnosti, iako u smislu obnovljivih izvora energije posjeduje znacajne komparativne prednosti. Hrvatska se u Europi izdvaja velikim brojem suncanih dana, mnogobrojnim i bogatim geotermalnim izvorima i relativno povoljnim lokacijama za korištenje snage vjetra.

Agresivna promidžba velikih automobila i potpuni izostanak jasnih ogranicenja u gradnji velikih poslovnih objekata, staklenih zdanja i naselja bez ijednog suvremenog tehnickog rješenja za postizanje energetske autonomije dugorocno zadužuje zemlju, opterecuje zastarjelu infrastrukturu i ugrožava sigurnost stanovništva. Takvo se stanje može nazvati dramaticno neodrživim, a vecinu stanovništva ostavlja se bez ikakve perspektive i zaštite od najgorih oblika globalizacijskih ucjena. S energijom i energentima pocinje i završava svako blagostanje.Rješenja koja predlaže Zelena lista:
* Pojacana ulaganja u nove tehnologije koje proizvode opremu ili koriste obnovljive oblike energije poput suncane ili energije vjetra. U maloj zemlji poput Hrvatske, svaki bi se razvoj prema smanjenju ovisnosti o fosilnim gorivima mogao pretvoriti u zaokret prema globalno zanimljivijim proizvodnim granama. Najnoviji svjetski trendovi pokazuju dramatican bijeg investicija u istraživanje drukcijih izvora energije i tehnologija koje nude brze i velike uštede. Nažalost, vecina tog novca ostaje nam izvan dohvata zbog umreženosti državnih struktura i naftnih ili plinskih mocnika. Nakon privatizacijske katastrofe hrvatske industrije koju je ubrzalo i sporo prilagodavanje svjetskim promjenama, pruža nam se prilika za nov pocetak.
* Kroz sustav obrazovanja dosljedno odgajati nove naraštaje u duhu štednje i održivosti prema energiji.
Pitanje energetike i dosljedno provodenja održivog ponašanja u svim podrucjima života nije samo pitanje tehnicke naobrazbe, vec i opce kulture, poput opismenjavanja do funkcionalne pismenosti. Kako je slika obrazovne strukture stanovništva vrlo loša, za hvatanje prikljucka treba iskoristiti sve one s dovoljno iskustva i znanja, prije negoli ih zaustavi prirodno starenje. Zaostajanje u tom podrucju o kojemu ovise sva ostala, od poljoprivrede do zdravstva i turizma, izlaže nas ovisnosti o stranim dobavljacima cak i u podrucju jednostavne proizvodnje solarnih uredaja za vrucu vodu i grijanje.
* Financijski i fiskalni instrumenti i tokovi kojima rukovodi država trebaju se usmjeriti u podrucje energetike u nastojanju da se što prije razviju sektori proizvodnje i potrošnje obnovljivih energenata. Zelena lista ce i ubuduce zahtijevati osnivanje domace banke koja bi ponudila kredite i poticaje proizvodacima i kupcima na nacin provjeren u mnogim naprednim zemljama. Takoder, zahtijevat ce razvoj postojecih domacih pogona fotonaponskih uredaja, koji u svijetu bilježe apsolutno i relativno najbrži porast, pa u takvoj proizvodnji struje vec zaostajemo i za nerazvijenijim zemljama.
* Voda je opce dobro, te ona ne može i ne smije biti ni u kojem slucaju privatizirana. Da bi se smanjila naša energetska ovisnost, treba hitno rašcistiti pitanje vlasništva svih izvora pitke, mineralne i termalne vode, a oštrim restrikcijama i poticajima rasipnost pretvoriti u štednju. Na to nas obvezuju i medunarodni ugovori o smanjenju emisije CO2 i metana.
* Koridori za transport plina i nafte preko našeg teritorija nisu nikakav napredak, vec riskantan pothvat s dalekosežnim politickim i strateškim implikacijama. Apsolutno je neprihvatljiva gradnja terminala za utovar nafte u Jadranu (Družba&Adrija).
* Promjenom i modernizacijom urbanih pravila te primjenom novih tehnika i materijala u stanogradnji, dugorocno bismo podigli energetsku kvalitetu svih objekata i pripremili se za neizbježnu promjenu klime.
* Masovna primjena obnovljivih energenata, narocito sunceve energije u domacinstvima i stanogradnji, dovela bi do ukidanja monopola nad energijom i do vece energetske neovisnosti kako pojedinaca, tako i zemlje u cjelini. Najvece štete u našoj energetici uzrokuju interesne skupine koje cuvaju monopol nad energentima. Današnja primjena novih tehnickih rješenja posvuda znaci i demokratizaciju i ukljucivanje stanovništva u skrb o energiji. Zahtijevamo o tome slobodan protok informacija, informiranje stanovništva i ukljucivanje tih tema u obrazovanje.

Sadašnje stanje
Izgradnjom mreže autocesta znatno je unaprijedena prometna infrastruktura u Hrvatskoj, ali po cijenu ekspanzije za okoliš najštetnijeg nacina transporta.

Cestovni transport uzrokuje najvišu relativnu potrošnju energije po kolicini prevezenog tereta i osoba. Vezan je prakticki iskljucivo uz sagorijevanje naftnih derivata, cime s jedne strane pridonosi štetnim klimatskim promjenama, a s druge zagaduje zrak, tlo i vode u predjelima uz cesta. Velik je dio cesta ekonomicno iskorišten samo tijekom turisticke sezone (koja je, k tome, u Hrvatskoj vrlo kratka), a kamionski prijevoznici i dalje opterecuju stare cestovne pravce,

Željeznicki transport je žrtva dugogodišnjeg zanemarivanja u održavanju i razvoju, te posve neprimjereno podreden kriteriju isplativosti.

Unutar naselja te u lokalnom povezivanju ruralnih naselja i gradova ljude se uslijed nedostatka javnog prijevoza drži u ovisnosti o privatnom automobilskom prijevozu.
U gradovima, osobito velikima, podredenost privatnom automobilskom prijevozu dovodi i do zagušenja gradskih jezgri - kako u prometnom, tako i u doslovnom smislu - zagadenjem zraka.

Ciljevi i mjere

Strategija prostornog razvoja, odgovarajuca zemljišna politika i prometna politika tri su medusobno uvjetovane politike, koje mogu bitno utjecati na kvalitetu života gradana i ekološki, socijalno, kulturno i ekonomski kvalitetnu upotrebu prostora.

Prometna politika koju zastupa Zelena lista zasniva se na osnovnim orijentirima supstitucije cestovnog transporta, nadoknadivanja zaostajanja željeznickog transporta, osiguranja prometne povezanosti za sva naselja u zemlji, te u gradovima supstitucije privatnog prijevoza javnim, kao i poticanje upotrebe bicikla.

U cestovnom prometu treba dovršiti postojecu mrežu, kako bi se - kada je u nju vec toliko uloženo - osigurala njezina optimalna iskoristivost, te uklonila uska grla koja izazivaju intenzivno zagadivanje zraka i povecavaju opasnost nesreca, ozljeda i gubitka života.
Zelena lista odbacuje nove investicije koje nisu vodene logikom prometne efikasnosti nego politicko-reprezentativnom simbolikom, poput mosta Komarna-Pelješac. U produženju autoceste prema Plocama, Dubrovniku i hrvatsko-crnogorskoj granici rješenje treba naci u obostrano prihvatljivom aranžmanu s Bosnom i Hercegovinom.

Za kamionski transport treba propisati obavezno korištenje autocesta na svim relacijama na kojima postoje takve ceste. Po potrebi se može sniziti iznose cestarina, te rentabilnost autocesta osigurati povecanim ukupnim iskorištenjem. Teške tranzitne kamione treba prevoziti željeznicom uz adekvatnu naplatu.

Obnovi i razvoju željeznicke mreže neodložno treba dati prvenstvo u prometnoj politici Hrvatske.
Zbog izrazito manje štetnosti po okoliš, održavanje željeznickih veza ne smije biti podredeno nacelu rentabilnosti, nego prometne djelotvornosti, kako bi se svugdje gdje infrastruktura to omogucuje ponudilo stanovništvu i privredi povoljnu zamjenu za cestovni promet. To se odnosi i na prigradske željeznicke veze kao ekološki prihvatljiviju i efikasniju alternativu automobilskom prometu u svakodnevnom prijevozu zaposlenih koji žive izvan gradova u kojima rade.

Do svih, pa i najmanjih naselja treba osigurati javni prijevoz više od jednom dnevno, kako stanovnici bez automobila ne bi bili lišeni slobode kretanja i dostupa trgovinama, javnim službama, te kulturnim, javnim i državnim institucijama.

Jedina prikladna prometna politika za vece gradove jest ona koja se provodi razvojem javnog prometa, prvenstveno šinskim vozilima ili trolejbusima. Automobil nije prometno sredstvo koje može riješiti prometnu povezanost grada, niti gradski prostor može zadovoljiti ‘potrebe automobila’. Automobil je sredstvo destrukcije gradskog prostora, sredstvo ekoloških onecišcenja i socijalne dezintegracije grada. U opce obvezatnim pravilima prostornog planiranja javne garaže nece se dopustiti u užim središnjim dijelovima gradova, vec na njihovim obodima.

Sustav tarifa javnog gradskog prijevoza i prigradskih željeznica objedinit ce se u jedinstvene tarifne zone, a naplata putem voznih karata koje placaju putnici postupno ce se zamijeniti besplatnim javnim prijevozom. Vozarine ce se naplacivati direktnom naplatom od poslodavaca razmjerno broju zaposlenih te iz školskih, socijalnih i mirovinskih fondova za srednjoškolce, studente, nezaposlene i umirovljenike, odnosno iz gradskih i opcinskih proracuna.

Taksi služba ce se tretirati kao segment javnog gradskog prijevoza, te ce se osloboditi poreznih opterecenja.
Demonopolitzirat ce se dodjelom koncesija vecem broju prijevoznika, cime ce se bitno sniziti cijene tih usluga i posredno utjecati na smanjenje automobilskog prometa.

Na svim gradskim prometnicama osigurat ce se regulacija za nesmetan i bezopasan promet biciklima, te oprema za njihovo sigurno parkiranje.

Kretanju osoba s invaliditetom posvetit ce se posebna pažnja opcom obavezom uklanjanja barijera za kolica, kako na pristupima zgradama, tako i pristupu kretanju javnim gradskim prostorima - ulicama, trgovima i parkovima.
Gradovi ce biti obvezani ustrojiti stalnu prijevoznu službu s vozilima opremljenim za osobe s poteškocama u kretanju. Prometna regulacija semaforima bit ce upotpunjena zvucnim signalima za slijepe osobe.

Podupirat ce se promotivno-edukativne aktivnosti (npr. Dan bez automobila i druge) u organizaciji nevladinih organizacija, radi sustavnog promicanja navike korištenja javnog prometa, bicikla i pješackog kretanja gradom, a u cilju smanjivanja automobilskog prometa i time unapredenje kvalitete života u gradu.

Takoder ce se poticati i alternativne prometne usluge na bazi solidarnosti, koje se u svijetu vec koriste. Zelena lista razradit ce takav projekt - Zelenu naljepnicu. U suradnji s MUP-om izdavat ce se takve naljepnice onim vlasnicima automobila koji su voljni povesti u svom vozilu susjede i sugradane do najbližeg zajednickog cilja vožnje. Takvi ce vozaci uživati olakšice pri registraciji vozila.
kontrola industrijskog zagadivanja okoliša
sadašnje stanje

Zakonska zaštita okoliša i zdravlja ljudi od zagadivanja iz industrijskih postrojenja manjkava je i nedovoljna, te ne odgovara današnjim europskim standardima. Medutim, ni postojeci propisi se cesto ne poštuju...

Inspekcijske službe razdijeljene su u više institucija, loše su koordinirane, s nedovoljnim ljudstvom, opremom i ovlaštenjima, sputane pritiscima. Sudovi su spori, kazne nedovoljne, cesto dolazi do zastare.

Politicari i državne institucije u pravilu štite interese kapitala, uz socijalnu demagogiju (“ljudi moraju raditi, pa makar i na štetu okoliša i zdravlja”).
Uz politicku zaštitu, vlasnici i management štede na osnovnim uredajima i procedurama zaštite, zataškavaju incidente, ne vrše sanaciju, ne isplacuju odštetu.
Pozivanjem na “poslovnu tajnu” izigrava se ustavno pravo na pristup informacijama.

Država je prema industriji posve nedjelotvorna u izricanju kazni, ali takoder nedostaju i poticajne mjere.

Očekivani razvoj sljedecih godina:
Hrvatska industrijska proizvodnja danas je još uvijek na vrlo niskoj razini. Postoje medutim naznake i nada da ce se slijedecih godina to promijeniti. Doci ce do novih investicija u industriju i rasta proizvodnje.

Takav razvoj Zelena lista podržava i priželjkuje, uz uvjet da se odvija u širokom okviru nužne ekološke održivosti.
U kontroli industrijskih postrojenja, upravo je sada bitan trenutak da se napuste dosadašnje navike i svim investitorima nametnu strogi kriteriji zaštite okoliša i zdravlja radnika i stanovništva.
To treba ukljucivati i sustav poticajnih mjera za razvoj cistije proizvodnje. Potrebne su zakonodavne promjene, šira politicka akcija i ukljucivanje gradana.

Rješenja koja će potaknuti Zelena lista:
* Ograniciti mogucnost za skrivanje podataka pod izgovorom poslovne i druge tajne; u potpunosti oživotvoriti Aarhusku konvenciju.
* Integrirano sprecavanje i nadzor zagadenja u skladu s Direktivom 96/61/EZ (direktiva IPPC), uz dosljedno provodenje nacela “zagadivac placa” i nacela preventivnog sprecavanja zagadivanja kad god je moguce.
* Znatno ojacati inspekcijske službe. Omoguciti višestruke kontrole unutar njih.

U skladu s direktivom IPPC, integrirati sada odvojeni nadzor emisija u zrak, vodu i tlo.
* Izradivati strategijske studije utjecaja na okoliš.
* Pospješiti pravicnu odštetu oštecenicima, uz odgovarajuce kazne pociniteljima.
* Poticati i podržavati programe cistije proizvodnje.
* Poticati i podržavati gradanske inicijative i udruge za zaštitu okoliša.